Titanik je vjerovatno najpoznatiji brod u historiji ljudskog roda i već 111 godina leži u mraku Atlantskog okeana, na dubini od 3800 metara. Ovih dana cijeli svijet ponovno priča o potonulom brodu i ljudima koji su smrtno stradali tokom potonuća. U nesreći je poginulo 1500 ljudi, a samo je 337 leševa izvučeno iz mora. Preostali nikad nisu pronađeni, a ljudi koji su se spuštali do olupine kažu da nikada nisu vidjeli ni jedan ljudski ostatak na olupini ni unutar nje.
Redatelj filma Titanic James Camerom do olupine se spuštao 33 puta. Kaže da je vidio svašta – cipele, odjeću i osobne stvari, ali ni jedan dio ljudskog tijela. Isto kažu i drugi ljudi koji su se spuštali do olupine. Svuda okolo su samo cipele.
James P. Delgado, direktor Pomorske baštine pri američkoj Nacionalnoj upravi za okeane i atmosferu, koja nadzire olupinu, jednom je prilikom rekao da u Titaniku zasigurno ima ljudskih leševa.
Delgado je u jednom intervjuu rekao da muljevito morsko dno pokazuje “jasne znakove” ljudskog otiska. “Da, ne vidite kosti, ali ovdje se očito neko zaustavio na dnu. To snažno govori o tome da je to grobno mjesto”, rekao je opisujući fotografiju na kojoj se vide cipele i hlače jednog putnika.
Zašto onda nema kostura oko Titanika?
Naučnici kažu da je većina ljudi koji su umrli vjerovatno bili u prslucima za spašavanje i da su ih vjetar i valovi odnijeli daleko u more. Nakon potonuća digla se oluja koja je, kako se smatra, rasula leševe u nizu dugom 50 milja.
No neki historičari Titanika tvrde da su stotine ljudi bile zarobljene unutar broda koji je tonuo. U dubokom moru glavni faktor koji upravlja razgradnjom je količina kisika otopljenog u okolnoj morskoj vodi. Kada ga ima u izobilju, kisik podržava raspadanje tijela.
Struje neprestano isporučuju svježi kisik koji daje energiju crvima, ribama i drugim organizmima koji pokazuju proždrljiv apetit.
No razgradnja se usporava ako se tijelo odsiječe od otvorenog mora, smanjujući razinu kisika i čistače. U unutrašnjosti starih olupina tako su pronađene kosti, zubi, a ponekad i cijela tijela.
“Potpuno zavisi o tome gdje su bili”, rekao je jednom prilikom Tom Dettweiler, iskusni istraživač mora koji je pomogao pronaći Titanikovo počivalište.
“U modernim olupinama možete dobiti mikrookruženje koje čuva tijela. Za Titanik faktor kisika znači da su se strvinari davno gostili obližnjim leševima. Ali – barem u teoriji – tijela u neoštećenim dijelovima trupa mogla su biti zaštićena od morskih struja i kisika”, dodaje.
Koliko je ljudi uopće potonulo do dna?
Godine 2000., usred sve većeg pravnog rata s lovcima na artefakte, izdan je nacrt smjernica za očuvanje nalazišta Titanika. Od 1500 žrtava katastrofe, tvrde, “mnoge od njih bile su zarobljene u trupu broda”. No, za to nema nikakvih dokaza.
James Cameron odbacuje te teorije i kaže da su tvrdnje o tijelima koja su očuvana vrlo upitne i neutemeljene.
Drugi stručnjaci za Titanik – uključujući Roberta D. Ballarda, pronalazača olupine koji je dugo zagovarao njezinu zaštitu – ponavljaju riječi saveznih dužnosnika i nazivaju mogućim i možda vjerovatnim da ljudski ostaci leže netaknuti u neistraženim odjeljcima.
“Ne bih se iznenadio da su u strojarnici pronađena vrlo očuvana tijela. To je duboko unutar broda”, rekao je.
Na pitanje koliko tijela može stati u slomljeni trup Titanica, dr. Ballard je odgovorio: “Deseci. Možda i stotine. Znam da je puno leševa palo na dno, jer ima toliko cipela.”
Otisak.ba
