More

    Zakon o građevinskom zemljištu FBiH uzburkat će mnoge duhove: Otimanje državne imovine ili ipak ne?/FOTO

    - Advertisement -

    Vlada Federacije BiH u parlamentarnu proceduru uputila je Utvrđen Prijedlog zakona o građevinskom zemljištu u FBiH. Utvrđeni tekst Prijedloga zakona, posebno njegov član 4., zasigurno bi mogao izazvati brojne rasprave i pokrenuti uvijek prisutnu temu državne imovine koja još zakonski nije regulisana.

    Ukratko, za mnoge predstavlja problem prijedlog da se vlasništvo nad građevinskim zemljištem (bez upisanog prava korištenja drugog lica) prepiše na jedinice lokalne samouprave (općine) kao i ono koje je evidentirano kao društveno odnosno državno vlasništvo sa upisanim pravom upravljanja, raspolaganja ili korištenja u korist društveno pravnih subjekata koji više ne egzistiraju. Također je predviđeno da općine trebaju saglasnost jedino resornog kantonalnog ministarstva za provedbu svojih odluka po ovom pitanju, piše Klix.ba.

    Tim povodom razgovarali smo sa stručnjakom koji je radio na izradi teksta zakona iz Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (FGU) i zatražili određena pojašnjenja. Sagovornik je pristao, ali pod uslovom anonimnosti zbog, kako kaže, mogućih velikih pritisaka.

    Prije nego krenemo u srž zakona, kritike stručnjaka i objašnjenja autora famoznog člana 4., pročitajmo šta tu konkretno piše:

    Dakle, mnogi smatraju da su sporne stavke 2, 3 i 4 koje možete pročitati iznad.

    Razgovor sa jednim od autora Utvrđenog Prijedloga zakona

    Ovaj zakon se priprema od 2019. godine, a već dva puta je skidan sa dnevnog reda Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH.

    Naš sagovornik, pod uslovom anonimnosti, smatra da zakon nije prošao parlamentarnu proceduru vrlo vjerovatno zbog člana 4. odnosno jer su zastupnici koji su imali većinu smatrali da to zadire u područje državne nadležnosti odnosno nadležnosti institucija BiH i da nisu bili sazreli uslovi da se to pitanje regulira zakonima Federacije BiH.

    “Međutim, regulatorni sadržaj je vrlo sličan, a u nekim dijelovima potpuno isti, obrađen u Zakonu o stvarnim pravima Republike Srpske koji je bio predmet ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine koji je potvrdio da su te odredbe u cijelosti ustavne odnosno da nisu u suprotnosti sa Ustavom BiH vodeći se time da nije imovina država BiH sve ono što je u zemljišnim knjigama, javnim registriama upisano kao državno vlasništvo, opće narodna imovina, erar i slični termini koji pripadaju dugoj povijesti zemljišnoknjižnog prava na području države Bosne i Hercegovine.”

    Dakle, ono što je Ustavni sud BiH potvrdio kao pravo zakonodavca u RS-u, predlagači zakona u FBiH ne vide da može biti sporno za Federaciju BiH odnosno parlament.

    Jedan od autora teksta zakona smatra da su ZK registri prilično zastarjeli.

    “Ima puno različitih upisa, pogotovo iz razloga društvenog vlasništva koji su nedrovršeni ili ne odgovaraju stvarnom stanju. Ima različitih upisa, nekadašnjih SIZ-ova, preduzeća koja nisu privatizovana ili jesu, a nemaju pravnih nasljednika itd. Ima i tamo gdje su upisane različite fizička lica, pravne osobe čiji se status ne zna. U toj situaciji bi se mogao primjeniti član 4. Osnovni uslov jeste da nema upisano pravo trećeg lica, bilo kakvo. Ako je upisano pravo korištenja ili raspolaganja ili upravljanja neke treće strane – onda se to zemljište ne može podrediti članu 4., dakle tada se ne može primjeniti. Mora sve biti čisto.”

    Kaže da je takvih primjera veoma mnogo u Sarajevu, ali i drugim urbanim sredinama širom FBiH.

    Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove

    Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove

    “U Tuzli npr. rekonstruišu kružni tok, tamo se u sred raskrsnice dio vodi kao opće-narodna imovina ili se vodi neko javno dobro. To je odavno izgubilo status. 70-80 godina nije nikakva pruga ili potok, dakle nije javno dobro nego je put. Dakle član 4. je usmjeren u cilju da se takve stvari mogu raščistiti. Taj akt kojim bi se naređivao upis u ZK bi donosilo predstavničko tijelo. To je zato da se pristupi procesa utvrđivanja da li određeno zemljište ispunjava uslove da se upiše u vlasništvo općine, da provodi predstavničko tijelo gdje sjede predstavnici različitih stranaka, dakle nije to da samo načelnik donese odluku. Povrh toga, svaki akt je podložan nadzoru i zakonitosti od strane suda. Ko god se smatra oštećenim, pa i institucije BiH, mogu zatražiti sudsku zaštitu”, govori naš sagovornik koji je u odbrani teksta ovog zakona.

    Pitali smo i da li će to pogodovati poduzetnicima, naprimjer u Hercegovini, koji investiraju u građevinska zemljišta s ciljem izgradnje solarnih elektrana ili drugih energetskih objekata ili infrastrukture.

    “Naravno da to ne dolazi u obzir. Bilo kojim proširenjem građevinskih zona ne može se mijenjati stvarno-pravni status, a naročito privatnici. Zato postoji prostorni plan na što se nadovezuje odluka gradskog ili općinskog vijeća. Oni odluluju kakav će status biti.”

    Kaže da će ovaj zakon, ako bude izglasan, unaprijediti proces planiranja i stavit će se u funkciju brojna građevinska zemljišta za koja je svakom jasno da su u funkciji naselje, gradova i gradske infrastrukture.

    “To je svima jasno, ali te probleme treba prevazići putem člana 4. Do 2014. odnosno do Zakona o stvarnim pravima uopće nije bilo problema. To se rješavalo rutinski jer su bila prava korištenja, upravljanja raspolaganja i sl. To je sada nemoguće. Općine nemaju administrativni alat kojim mogu prevazići stvari tamo gdje je sve čisto.”

    Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom izričito se zabranjuje bilo kakva prodaja ili drugi oblik raspolaganja sredstvima državne imovine (šume, poljoprivredno zemljište vode).

    Naš sagovornik kaže da ovaj prijedlog zakona ne podliježe zabrani jer građevinsko zemljište nije pod zabranom raspolaganja.

    “Ono je od 2003. godine zakonom visokog predstavnikog regulirano i ono je u prometu. Tim se rukovodio i Ustavni sud BiH kada je potvrdio ustavnost odrebi Zakona o stvarnim pravima RS-a.”

    Tvrdi da država BiH neće biti oštećena, a bit će napunjeni svi budžeti jer će u funkciju biti stavljene brojne površine, a svrha je da se uvede regulacija građevinskog zemljišta. Smatra da će ovo privući brojne investitore koji, kako kaže, ne žele čekati.

    Cero: “Prvo zakon o državnoj imovini pa sve ostalo”

    Ekspert za državnu imovinu Muharem Cero za Klix.ba je prokomentarisao Prijedlog zakona i iznio kritike, ali i zabrinutost.

    “Na prvi mah da se primjetiti da rješenja prijedloga zakona o građevinskom zemljištu u FBiH u članovima od 1 do 4 zadiru u materiju zakona o zabrani raspolaganja državnom imovinom te da su dobrim dijelom suprotna presudama Ustavnog suda BiH, kako onoj baznoj U1/11 tako i svim potonjim.

    Muharem Cero

    Muharem Cero

    Stoji potreba reguliranja ove materije ali se za takvo što stvara pretpostavka donošenja zakona o upravljanju, korištenju i raspolaganju državnom imovinom jedino i isključivo u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Takvo rješenje je mapa puta koju je potvrdio i visoki dužnosnik SAD-a James O’Brien, a i obrazac rješavanja pitanja kao što su “Maršalka” i izgradnje zgrade Ambasase SAD-a u Sarajevu”, kazao je.

    On ističe da entiteti nisu i ne mogu biti suvereni u mjeri da prije donošenja zakona u Parlamentu BiH regulišu ovu materiju.

    “To još jednom potvrđuje O’Brienov stav, ali i stav presuda Ustavnog suda BiH, da je pitanje rješavanja državne imovine u Parlamentu BiH potvrda suverentiteta, teritorijalnog integriteta i državnog subjektiviteta BiH. Entiteti nemaju atribucije državnosti, država i nisu i ne mogu biti sukcesori.”

    Cero je mišljenja da ovakav model, nažalost, uvodi entitete u kapacitet sukcesora, a i omogućuju nepostojeće atribucije državnosti te razvlašatava BiH istih tih atribucija.

    “Dobro bi bilo da Federalna vlada povuče prijedlog zakona i usaglasi ga sa presudama Ustavnog suda i Ustavom, a da se istovremeno intenzivira proces donošenja državnog zakona o imovini. To je jedini ustavan i zakonit put. Zabrinjavajuće je da umjesto očekivanog utvrđivanja ništavnosti na nezakonitim prenošenjima državne imovine u FBiH, pod zabranom raspolaganja na niže administrativne aranžmane, a na što se FBiH i obavezala, dolazi jedno ishitreno rješenje u krajnjem neustavnom obliku, koje otvara prostor za legalizaciju svih nezakonitosti. Za očekivati je da OHR odmah reaguje nalogom o povlačenju spornih odredbi.”

    Protivljenje federalnih zastupnika prehodnih godina – Irfan Čengić i zamjerke na brojne članove

    Jedan od onih zastupnika u Parlamentu Federacije BiH 2001. godine koji je bio protiv ovog zakona je Irfan Čengić, aktuelni načelnik sarajevske Općine Stari Grad. On je smatrao spornim više članova, a posebno člana 4. stav 2. koji propisuje da zemljište koje je u ZK knjige upisano kao društveno, državno vlasništvo, opštenarodna imovina stupanjem na snagu ovog zakona postati vlasništvo jedinica lokalne samouprave u kojima se nalazi.

    “Ova odredba je suprotna presudi Ustavnog suda i Ustavu Bosne i Heercegovine”, mišljenja je Čengić.

    Irfan Čengić kao federalni parlamentarac bio je protiv ovakvog prijedloga (Foto: I. Š./Klix.ba)

    Za njega je sporan i stav 3. koji propisuje da će se imovina od organizacija koje su imale pravo raspolaganja, a koje više ne postoje, upisati na jedinice lokalne samouprave. Što na prvo čitanje može biti logično, ali u složenom sistemu Bosne i Hercegovine mnoge organizacije se spore da dokažu pravni kontinuitet zbog antibosanskih snaga u izvršnoj vlasti koje često ne dozvoljavaju upis u državne registre. Jedan od takvih mnogobrojni primjera je Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine koji kadrovi HDZ-a uporno odbijaju upisati u državni registar.

    Sporan je i član 6. koji omogućava pretvorbu šumskog i poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, a onda brisanje “državnog vlasništva” i upisivanje vlasništva na jedinice lokalne samouprave uz (prešutnu) saglasnost Kantonalnih vlasti. Dvjema presudama Ustavnog suda BiH propisano je da su šume i poljoprivredno zemljište državno vlasništvo ukoliko nije upisano neko pravno ili fizičko lice.

    Sporan je i član 8., kojim sedozvoljava legalizacija nelegalnih objekata na državnom vlasništvu, i upisivanje vlasništva nad tim objektima na lica koja su vršila nelegalnu gradnju, i tu odluku donosi jedinica lokalne samouprave.

    “Na ovaj način se može vršiti otimačina državnog zemljišza jednostavnom bespravnom gradnjom na njemu nakon čega organi lokalnih vlasti legalizuju tu otimačinu i prepisuju zemljište onima koji su izgradili nelegalan objekat”, govorio je, između ostalog, Čengić.

    Otisak.ba

    - Advertisement -spot_imgspot_img

    POSLEDNJE VIJESTI

    - Advertisement -

    POVEZANE VIJESTI

    - Advertisement -spot_img

    Ostavite komentar. NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove portala Otisak.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Otisak.ba zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

    Molimo Vas unesite komentar
    Molimo Vas unesite Vaše ime ovdje

    three × two =