More

    Zokijevi biseri i mentalno bunilo

    Odmah na početku da nešto razjasnimo – nisam nikakav šovinist, kroatofob niti nacionalista nego se želim referirati na osobu pod imenom Zoran Milanović, “od milja” Zoki, koja trenutno obnaša funkciju predsjednika Republike Hrvatske. Ta pozicija – predsjednik RH, je institucija za koju se ne vezuje samo jedno ime, već je kategorija kontinuiteta, uz ograničen vijek trajanja onih kojima je povjerena.

    To što u ovom tekstu predsjednika Hrvatske oslovljavam sa Zoki je moje novinarsko pravo koje nije usmjereno da omalovažavam poziciju koju obnaša, nego želim koristiti sličan izričaj u pisanoj formi, koji je sličan onom izričaju koga u verbalnoj artikulaciji koristi gosp. Milanović kada se referira ( i to ne samo od skora od kada je predsjednik RH, nego to traje još od vremena kada je bio i premijer Vlade RH) na moju domovinu i na jednu od etničkih bh. grupa, Bošnjake, kojoj i sam pripadam.

    Nekad davno Zoki je rekao: Da je Hrvatska uvijek grlila BiH, pokušavala katkad gušiti je, ali to više nikad neće činiti.”

    Ovdje je pomalo nejasno (po običaju) šta je zapravo mislio kad je rekao “Hrvatska grlila BiH”? Što se njega samog tiče on bi BiH vjerovatno (u)gušio a kao dokaz tome su njegove riječi koje godinama izgovara od kojih navodim samo neke:

    Antologija bunila

    Avgust 2016.

    – Bosna i Hercegovina nije država već big shit (engl.) –  veliko sranje (bos., hrv., srb.), i u slučaju otcjepljenja Republike srpske nećemo ostaviti bh. Hrvate u zajednici sa Bošnjacima;

    Decembar 2020.

    – Građanska država u BiH je daleki, daleki san i lijepa stvar, no da bi se do toga došlo, najprije je potreban sapun, a onda parfem;

    Septembar 2021.

    – Gospodin Dodik je na određeni način talac situacije u Rs-u i elemenata i ljudi koji su radikalniji od njega. Ja mislim da on uopće nije radikalan, ali u jednom trenutku to postaje malo neozbiljno;

    2. decembar 2021.

    – Postoje genocidi i genocidi. Postoji genocid nad židovskim narodima, u Ruandi, postoji genocid u Srebrenici, odnosno jedan događaj definiran kao genocid, a genocid ima vrlo širok raspon, postoji genocid u Drugom svjetskom ratu, postoji Jasenovac.. Nije sve isto, kao što svaka žrtva nije ista. Najbolje jer reći da je sve isto. Nije;

    7. decembar 2021.

    – I onda se pojavi Bakir kao veliki Hasan-aga, pomiritelj, huškaš tog udbaša iz Zenice (Š. Džaferovića) na mene. (…) Lako je za mene, ja sam tu da udariš, pa pogodiš ili fulaš, nego pljuju po Hrvatskoj i onda mi on kaže, veliki državnik, da bih trebao biti pametniji. (…) Razmišljam i imam stav, razmišljam i o tebi Bakire. Razmišljanje je kao leđa, svi ga imaju;

    Januar 2022.

    – Nama je Republika srpska, odnosno Dodik, partner u ovim previranjima. Tko to ne razumije ili ne razumije ili je pokvaren;

    Februar 2022.

    – Ponašaju se (misli se na bh. Bošnjake, op. H.K.), srećom bez oružja, njihov modus operandi je isti kao i Slobodana Miloševića krajem osamdesetih. Ideš na unitarizaciju jedne državno-pravne tvorevine koja mora biti federalna.

    Nadmenost i prepotentnost

    Dakle, Milanovićev govor me osobno ne vrijeđa, a na momente me čak i zabavlja jer znam da se počesto dešava u mentalnom bunilu koga svako ko se i malo razumije u psihologiju može lako pročitati. On želi biti elokventan, zabavan, cool ali mu to vrlo rijetko uspijeva prvenstveno zbog neznanja i neupućenosti, ali i zbog nepovezanosti “glave s repom”, te očite nadmenosti i prepotentnosti koju na emotivnom planu ne zna obuzdavati jer većinom nije svjestan onoga šta priča, pred kim priča i gdje se nalazi. Ne tvrdim da gosp. Milanović koristi neke psihoaktivne supstance – hemijske materije koje mijenjaju čovječije stanje mentalne svijesti na način da utiču na rad mozga i nervnog sistema – mada ni tu mogućnost ne treba sa sigurnošću isključiti.

    Gledajući sa međudržavničkih relacija, njegov govor iritira i ima drugačiju težinu jer “klepa” neselektivno, ugrožavajući dobrosusjedske odnose koji se mogu graditi samo na uzajamnom respektiranju i prihvatanju različitosti kao nečega što spaja a nikako šta (nas) razdvaja. Njegova uloga “usmjerivača” ili “vaspitača” je nepotrebna i nepoželjna jer ne dolazi niti iz pravih usta niti iz dobrih namjera, niti iz mentalnog sklopa koji posjeduje dovoljno znanja i ljudske empatije.

    Za kraj malo o samom sebi

    Kad su ga davno upitali kada će hrvatskim građanima biti bolje on je izjavio: “Ja nisam ovdje da ikoga tješim, nisam duhovni otac, ja sam premijer”.

    Za sebe je javno priznao da nije pošten političar te da nije vjernik rekavši da traga za smislom i spoznajom kao svaki čovjek (…) i kad jednom ode s vlasti, želja mu je da ga ljudi ne pamte po ničemu.

    Hakija Karić

    Ostavite komentar. NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove portala Otisak.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Otisak.ba zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

    Molimo Vas unesite komentar
    Molimo Vas unesite Vaše ime ovdje

    × one = one

    Čitano

    Povezani članci