Željko Lazarević: Kada ti je mali, uhvati se nacionalizma – tu uvijek možeš biti veliki

Željko Lazarević

Opet tenzije u ovoj našoj podijeljenoj zemlji. Najprije smo podijeljeni na Bosnu i Hercegovinu. Zatim na Federaciju BiH, Republiku Srpsku, Distrikt, kantone i razne druge okruge, županije, regije itd.

Kada se ne dijelimo po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti onda se dijelimo na gradove, mjesta, naselja u kojima živimo, zgrade pa čak i stranu ulice. Prokleto osuđeni na podjele.

Kada se nismo uspjeli ostvariti kao uspješan vulkanizer, frizer, pekar, moler, automehaničar, ugostitelj, ekonomista, doktor, umjetnik ili u bilo kojoj oblasti onda se uhvatimo za nacionalizam – tu i mali, bez ikakvog posebnog dara mogu biti veliki.

Kao Bosanac, pravoslavne vjeroispovijesti i nacionalna manjina u zemlji u kojoj sam rođen, ja, ali i moji preci mogu reći za sve te velike da im je najveće dostignuće upravo to, što je baš taj spermatozoid oplodio tu jajnu ćeliju i oni kao čudo prirode došli na svijet. Da bi ih razumio moraš ući u njihov svijet.

Idemo se poslužiti statistikom. Prosječan građanin naše zemlje ima 43 godine. Roditelj je jednog dijeteta koje se omaklo. Živi u jednosobnom stanu sa roditeljima, suprugom i djetetom. Nema posao, nema zanimanja, ali ni interesovanja da nešto učini sa svojim životom i dođe do zaposlenja.

Nema para. Žica se od roditeljske penzije za kafu i tiket u kladionici. Nada se dobitku na kladionici ili iseljeničkoj vizi za neku zemlju koja ima dobar socijalni program. Ni tamo ne bi radio ništa, osim što bi bio takođe veliki Srbin, Hrvat, Bošnjak ili nešto tome slično.

Žena ga ne voli, ustvari, gadi joj se. Vara ga sa kolegom sa posla. I to zna, ali nije u stanju odnosno ne želi ništa mijenjati. Zaboga, on je po rođenju dobio titulu i druga mu ne treba.

Dok prati rezultate sportske na teletekstu u pozadini sluša aktuelne ratnohuškačke vijesti i nada se ratu.

Kako nije uspio biti ništa uspješno od gore navedenih zanimanja tako neće biti ni dobar, što podrazumijeva, disciplinovan vojnik, jer i istrajnosti takođe nema.

Sunovrat njegove nesreće nastupio je prije tridesetak godina, kada nije naučio lekciju iz istorije, te zbog kontrolnog cijeli dan nije otišao u školu, kako bi izbjegao lošu ocjenu. Tada ga je u tvrdnji da ga boli stomak, s puno ljubavi podržala majka i gurnula u provaliju u kojoj se i danas nalazi.

Mali je. Malo mu je. Mali mu je. Ali u jednom uvijek može biti veliki – šovinistički interpretator nacionalizma!

Autor: Željko Lazarević

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Otiska.