Zelena pijaca pusta je bez Gunjaraca (FOTO)

Foto: Štand pletenih papa na Konačkom brdu / Emina Osmić-Hajdarević

Sjalo-padalo, Konačko brdo uvijek je nakićeno tezgicama proizvoda sličnog asortimana: vunice, pletene pape i duhan. Snalazi se kako ko može, izlaže se roba na stolićima, u otvorenom gepeku ili kartonskim kutijama, a neki robu drže i u krilu, taman da se ugriju u hladnim oktobarskim danima.

Pet maraka za par ručno pletenih papa i izjava za članak

Privukao me niski štand starije gospođe. Dolepršah do nje ko ptica kad ugleda štagod šareno i svjetlucavo. Prvo se pohvalim da se i ja pomalo razumijem u heklanje i pletenje, ne bi li se brže zbližile.

Kaže mi gospođa da joj hladnoća ne smeta te da se prodajom papa i ne bavi baš redovno. „To je samo da izađem iz kuće“, kaže.

Ne htjede da se predstavi. Pretpostavljam da sumnja da sam kakva inspekcija u namjeri da razotkrijem njen mini biznis pletenim papama. Naglašava da s policijom nikada nije imala problema, ali da joj najveće muke zadaje konkurencija, pa su joj tako jedne prilike konkurenti pljuvali po tom metru kvadratnom koje zauzima za svoj mali štand.

Saznadoh da je još kao djevojčica s trinaest godina počela plesti i da je tako dugo radila za zadrugu u Visokom, odakle se doselila u Brčko.

„Jedan par priglavaka ispletem za tri sata“, reče gospođa, a ja stadoh razmišljati o dječijoj kapici koju sam plela mjesec dana. Kupim par papa i pravac na zelenu pijacu.

Kilogram mandarina, pola kile graha i gratis razgovor

Na zelenu pijacu nikada ne idem. Nije mi usput, nemam naviku i teško mi je vući kese jer živim par kilometara od centra grada. Opravdanja! Vrijedi tamo otići, ako ništa da se oči napare divnog šarenila od raznog voća, povrća i aktuelnog cvijeća. Naravno, tu je i ono plastično, naredano na ulazu u pijacu i spremno za nadolazeći katolički blagdan Svi sveti. Cvijeće je spremno, ali katolika Hrvata nema, onih što dolaze s druge strane Save.

Foto: Bogate tezge čekaju Gunjarce / Emina Osmić-Hajdarević

Saznajem da pijacu održavaju uglavnom stanovici koji redovno navraćaju iz Hrvatske, jer im je roba u Brčkom jeftinija. Otkako su krenule zabrane kretanja zbog korone, na pijaci je nastala pustoš – objašnjavaju trgovci.

Pero Majstorović, ljubazni trgovac, kaže da se protiv hladnoće bore samo dobrim odijevanjem. On radi svaki dan do dva sata.

„Nema mušterija, nema ništa. Hrvati nam ne dolaze. Ne daju ni njima nositi“, objašnjava Majstorović, dodajući da se prije mjesec dana lijepo poslovalo i da sporija prodaja dolazi s hladnim danima.

Foto: Pero Majstorović, trgovac / Emina Osmić-Hajdarević

Kažu da je ime predskazanje karaktera, i to je zaista istina kod Veselinke Vuković. Nasmijana gospođa već 25 godina prodaje svoje suhomesnate proizvode. Odmah me priupita imam li ja kakve „fajde“ od pisanja za Otisak. Rekoh da nije za džaba. Raspriča se Veselinka, napominjući da joj je drago što će mi pomoći da štagod zaradim.

„Zima jeste, hladno jeste. Mušterija nema. Smrznemo se i vratimo se kući. Malo se pazaruje. Korona. Nema ovih iz Gunje, oni su nam najveći kupci“, objašnjava Vuković, naglasivši da od domaćeg stanovništva dolaze uglavnom penzioneri.

Kaže da na zelenoj pijaci nema mnogo konkurencije kao na Konačkom brdu.

„Jedno dvoje ljudi imaju istu robu. I kad ih dvadesetero ima istu robu, ako ide, ide svima. Kad ide povrće, ide povrće. Sve je to sezonska roba, naleti neko. Svi čekamo sad Svi svete, ali nam ne dolaze iz Hrvatske. Ali mora se preživljavati“, zaključuje Veselinka Vuković.

Foto: Slanina i kobasice na tezgi Veselinke Vuković / Emina Osmić-Hajdarević

Krenuh ja dalje, utrpavši kupljenu robu u moj ruksačić. Sljedeća stanica bile su mi tople kancelarije Brčanskog inspektorata i razgovori o administrativnim peripetijama u našem gradu. Njihove službene odgovore na moja pitanja strpah zajedno u nabrekli ruksak pun graha i mandarina.

Autorica: Emina Osmić-Hajdarević
--