Juli mjesec je, čini se, bar u našoj novijoj historiji, bošnjačkom narodu i domovini Bosni i Hercegovini zadao više težih rana. Krvavi početak devedesetih ostavio je mrlje koje i danas pokušavamo oprati s naših ulica, kuća, sala, zgrada institucija… Još uvijek nam je duboko urezan u svijest, u sjećanje, u današnjicu. Devedesete godine prošlog stoljeća su narodu koji se po vjeri, tradiciji, kulturi i običajima razlikovao od drugih iz regije pisale šekspirovski epilog, tiho nestajanje i pad u zaborav.
Međutim, ko god da je držao olovku i crtao granice i križao imena gradova i sela, nije računao na jedno. Ovaj narod nije prvi put stajao pred avetima smrti osuđen na propast. Zaboravili su da ovaj narod nije nikada pognuo glavu i prihvatio kraj kakav im drugi pišu. Zaboravili su da ova zemlja rađa junake, rađa najbolje sinove, one koji su se stoljećima borili pod tuđim zastavama za čast carstva, monarhija i velikih država, ali nije zaboravio da je oduvijek imao svoju, voljenu, jedinu, srcoliku. Čiji su prkos probudile granate i meci namijenjeni njenoj djeci i starima.
Jedan od tih junaka gazio je zemljom pradjedova i odgovorio na njen vapaj svrstavši se u prve redove odbrane Patriotske lige, a zatim historijskom hronologijom i dijelom Armije Republike Bosne i Hercegovine, njene posebne brigade „Crni labudovi“. Za svoja ratna postignuća dobio je zaslužena priznanja, ali njegova borba za domovinu nije prestala okončanjem ratnih dejstava. Afirmirani akademski stručnjak, nosilac docentskog zvanja Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta u Tuzli, za svoje je saborce nastavio borbu kroz političko djelovanje, kao član zakonodavnih ali izvršnih tijela.
Vijest o smrti docenta Salke Bukvarevića, zatekla je članove Udruženja demobilisanih boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine 1992-1995 u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine, u njegovom drugom mandatatu na mjestu ministra za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata, u nevjerici i izrezbarila još jednu julsku ranu. Veliki prijatelj Udruženja, mirnodopski borac za prava branilačkih kategorija i zaštitnik branilačke kategorije demobilisanih boraca, ovaj svijet je napustio prerano. Tuga i bol koju osjećamo zbog ovog gubitka, ne može se porediti sa osjećanjima porodice i prijatelja, ljudi bliskih ovom velikom čovjeku, patrioti i dobrotvoru, ali je paralelno s njom duboka.
Prije samo nekoliko sedmica, odazvao se pozivu branilaca iz Brčkog i usvojio naše zahtjeve i molbe za proširenje lepeze prava i pristup istim demobilisanim borcima koji se nalaze na području našeg grada. To je posljednji veliki gest koji je uradio za nas, samo jedan u nizu brojnih koji nećemo nikada zaboraviti, niti ćemo ikada moći da se zahvalimo, a sada niti odužimo, barem poštovanjem i uvažavanjem.
Salko Bukvarević nije bio kontroverzan političar, nego čovjek iz naroda koji je stao iza ljudi s kojima je do jučer pod paljbom dijelio nebo. Ostavio je neizbrisiv trag svojom blagošću ali efikasnošću u radu, svojim primjerom postiđujući sve one koji se nisu znali nositi s njegovom skoro aristokratskom dostojanstvenošću. Ostavio je iza sebe i jednu veliku nepravdu. A to je, da se u ovom našem napaćenom narodu veliki ljudi prepoznaju tek onda kad ih više nema na ovom svijetu. To je krivnja koju moramo da nosimo mi koji smo ostali.
Es-selamu alejkum, ministre! Neka ti je vječni rahmet, a tvoja duša neka uživa ljepote dženetske bašče! Neka tvoja porodica i prijatelji nađu utjehu u tvojoj ostavštini i veličini, a tvoji saborci u uspomenama na zajednički put i prošlost.
Inna lillahi we inna ilejhi radži’un.
Autor: Udruženje demobilisanih boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine 1992-1995 u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine
