More

    U Parizu umro Fadil Ekmečić

    spot_imgspot_img

    Tugujemo za sjajnim čovjekom, humanistom i intelektualcem, dobrim bratom i rođakom, prijateljem, suprugom, dobrim ocem troje djece i petero unučadi…

    Diplomirao je ekonomiju u Beogradu, radio u struci u Brčkom i Tuzli do 1968. godine kad iz privatnih razloga odlazi u Pariz i sa bratom Osmanom osniva i vodi knjižaru YugoFrance, navedeno je na stranici Legat Ekmečić.

    Knjižara je bila projekt mladosti, ali slična projektu osnutka prve privatne umjetničke zaklade u Brčkom pod imenom Fondacija Legat Ekmečić, koju sa bratom Mevludinom osniva 2017. godine, obojica u svojim osamdesetim godinama…

    Bio je vlasnik jedinstvene knjižare YugoFrance koja je u središtu Pariza, u ulici Traversiere 55. u XII arodismanu djelovala od 1968. – 1993. godine

    Rad knjižare je u kulturnim krugovima prilično poznat, kao pionirski pothvat jednog čovjeka koji je vođen ljubavlju za knjigom, pasijom, čežnjom i identitetom – samoinicijativno radio na promociji naše kulture i umjetnosti.

    U knjižari su se promovirala mnoga književna djela, te postavljale izložbe naših umjetnika. Bila je neformalno mjesto susreta mnogih istaknutih, pa i kontraverznih umjetnika koji su živjeli ili pohodili Pariz kao što su Emir Kusturica, Abdulah Sidran, Danilo Kiš, Ahmet Romić (Galerija Mona Liza) Morisette i Midhat Begić (prevoditelji Ive Andrica i Meše Selimovića na francuski jezik) Miroslav Mika Antić, Branko Radičević, Jasna Šamić, Mirko Galić, Vladimr Veličković, Vuk Vučo, Adil Zulfikarpašić…kao i brojni iseljenici i ekonomska migracija koja je tih godina živjela u Francuskoj.  

    Mnogi su ga opisali kao čovjeka bez radnog vremena, koji je sjedio za svojim velikim stolom u dnu knjižare u ulici Traversiere 55, okružen knjigama i slikama, neumorno radio i istraživao – i usput prodavao knjige!

    Uvijek je govorio da je sretan čovjek, premda biti knjižar nije unosno zanimanje, ali je jedino ono punilo njegovu dušu. Uz 30 000 naslova raznih izdavača i uvijek postavljenju izložbicu, te kafe aparat koji je radio za sve goste – knjižara YugoFrance je odista bilo posebno mjesto u središtu Pariza!

    Uz svoj knjižarski rad Fadil Ekmečić je izdao mnogobrojna znanstvena djela o porijeklu jezika, Bosne, o odnosima Jugoslavije i Francuske, te Francuske i Bosne. Živeći u iseljeništvu dobro je razumio probleme manjinskih zajednica, razloge iseljavanja i migracija, te potrebu da se ljudi uklope u novu sredinu, ali istovremeno sačuvaju svoj identitet.

    A identitet se čuva – vlastitom kulturom.

    O tome je javno govorio i često istupao kako bi osvijestio i zaštitio prava kulturnih manjina.

    Kao autor je upisan u registar National Bibliotheque de France sa čak 7 znanstvenih dijela i priloga. Najvažnije knjige Fadila Ekmečića su:

    1. 100 godina Jugoslavena u Francuskoj / La Presence Yougoslave en France depus 100 ans. Paris 1981. – III toma

    2. Prilozi za istoriju Jugoslavena u Francuskoj, Paris, 1988.

    3. Bosanac Renne Peletier, Paris, 1985.

    4. Pobuna Bošnjaka u Villefrancheu, Paris, 1997.

    5. Križari u Bosni, Morsan sur Orge, 2004

    6. Bosanski Bogobojažljivi, Morsang sur Orge, 1994.

    7. Bosno – Kelti, Morsang sur Orge, 2006

    8. Bosna u Francuskoj, Libraire Ekmečić, Paris, 1994.

    9. Kratka popularna povijest Bosne / Adil Zulfikarpašić, Bosna i Bošnjaštvo, Libraire Ekmečić, 1994.

    10. Povijest ili pripovijest o prastaroj Bosni, Vaux sur Mer, 2005.

    11. Kaleidoskop I i Kaleidoskop II, Libraire Ekmečić, 1990.

    12. Bosanski slikari u Parizu, Vaux sur Mer, 2008.

    13. Fadil Ekmečić knjižar u Parizu, rokovnici i dnevnici od 1990. – 1994.( 5 knjiga)

    14. Mnogobrojni feljtoni i izvadci iz navedenih knjiga koji su izlazili u periodu 1998. – 2004. u Oslobodjenju

    Napisao je značajne knjige koje populariziraju Francusku i Francuze, npr ‘Bosanac Rene Pelletier’ koji je bio francuski ambasador i osnivač Institut Francaise u Sarajevu, zaljubljenik u Bosnu koji je kroz svoj publicistički rad puno učinio za njenu popularizaciju.

    ‘Pobuna Bošnjaka u Villfrancheu’ iznimno djelo koje su obrađivali mnogi historičari, ali uvidom u francuske arhive jasno je vidljivo da su pitanju bili upravo Bošnjaci.

    ‘100 godina Jugoslovena u Francuskoj’ – opsežno djelo u 4 toma koje opisuje sve značajne ljude koji su bili u Francuskoj, razloge, povode i odnose bivše države sa Francuskom kroz presjek migracijskih pokreta.

    Bio je iznimno aktivan za vrijeme zadnjeg rata u organizaciji mirotvornih i humanitarnih pokreta. Sudionik na izborima za francuski parlament 1993 godine na tkz. Listi za Sarajevo sa uglednim bosanskim i francuskim intelektualcima, sa Bernard Henri Levyijem, kako bi skrenuo pozornost na rat u Bosni i mogućnost internacionalizacije njenog zamršenog problema. Knjižara je organizirala prikupljanje i dovoz humanitarne pomoći za Bosnu pod imenom Brod za Bosnu.

    Tokom rata, iz razumljivih razloga i rata u Jugoslaviji, knjižara mijenja ime i programski sadržaj u Libraire Ekmečić i nastavlja sa istraživačkim, promotivnim i izdavačkim radom koji je primarno vezan Bosanu i bosansko pitanje u novonastalim ratnim procesima.

    Priključuje se agendi Adila Zulfikarpašića, velikog donatora i osnivača Bošnjačkog instututa u Zurciha, a potom u Sarajevu, za kojeg radi na oblikovanju biblioteke Bošnjačkog instituta koji u važnom trenutku uništenja Bosne i Hercegovine vraća samopouzdanje i vjeru u vlastito postojanje i nacionalnu vrijednost.

    Brat Mevludin Ekmečić je također bio član Senata Bošnjačkog instituta u Sarajevu, formirao i uredio bogatu galeriju sa djelima respektabilnih bosanskih umjetnika.

    Odlaskom u penziju nastavio je raditi i istraživati. Brčkom je ostavio malu, ali raritetnu biblioteku od 200 francuskih knjiga i autora koji su pisali o Bosni na francuskom jeziku, koja se sada nalazi u Fondaciji Legatu Ekmečić, kao i njegova ostala istraživanja i knjige.

    Njegovu privatnu biblioteku još uvijek, polako prenosmo iz Pariza i Royana u Brčko i spremamo knjigu o knjižari YugoFrance.

    Sa bratom Mevludinom je osnovao 2017. prvu privatnu umjetničku zakladu pod imenom Fondacija Legat Ekmečić u Brčkom koju vodi njegova kćer Sela Ekmečić Tecilazić. U Fondaciji se nalazi veliki broj umjetnina i skulptura članova ove darovite obitelji – djela Mevludina Ekmečića Ekmeka, akademskog slikara, Seada Ekmečića, akademskog kipara, Mirze Morić, akademskog kipara koji živi u Parizu, kao i mnogi drugi iz te obitelji koji su se potvrdili u književnosti – Osman Ekmečić, pisac Romansirane hronike Brčkog Most i sudbine, Ešref Ekmečić, vrsni bosansko-hercegovački novinar i također autor nekoliko knjiga.

    Više niko od braće i sestara Ekmečić nisu među živima, ali rodnom gradu su ostavili najbolji dio svih, kroz instituciju za koju Brčko još uvijek nema interesa niti razumijevanja…

    Neka mu je laka zemlja – bosanska i francuska, dvije zemlje koje je toliko volio…

    otisak.ba

    Ostavite komentar. NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove portala Otisak.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Otisak.ba zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

    Molimo Vas unesite komentar
    Molimo Vas unesite Vaše ime ovdje

    44 + = forty eight

    Čitano

    Povezani članci