Haško tužiteljstvo u srijedu je pozvalo žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) da poništi oslobađajuću presudu čelniku Srpske radikalne stranke Vojislavu Šešelju zbog krupnih propusta prvostepenog vijeća.
Tužitelji tvrde da je prvostepeno vijeće, uprkos obilju dokaza u presudi, donijelo „zapanjujući zaključak“ da nije bilo sistematskog i raširenog napada na nesrpsko stanovništvo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, da nije bilo udruženog zločinačkog poduhvata kao ni Šešeljeve odgovornosti za progon, ubistva i druge ratne zločine u Hrvatskoj i BiH te protiv vojvođanskih Hrvata, navodi se u žalbi.
„Ključna pitanja u predmetu nisu presuđena na pravilan način. Zapanjujući je zaključak presude da tužitelji nisu dokazali sistematski i rasprostranjeni napad na civilno stanovništvo u Hrvatskoj i BiH. Žrtve i svjedoci imaju pravo čuti objašnjenje kako ovo raspravno vijeće može doći do toga zaključka“, kazao je tužitelj Mathias Marcussen na žalbenoj raspravi u Hagu.
On je poručio kako je presuda po tim zaključcima u suprotnosti s većinom drugih presuda ICTY-ja.
Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) većinom glasova oslobodilo je 31. marta prošle godine Šešelja po svim tačkama optužnice, zaključivši kako je plan stvaranja ”velike Srbije” bio politički projekt, a ne kazneno djelo.
Vijeće je također tada zaključilo kako nema dokaza o kaznenoj odgovornosti Šešelja za slanje dobrovoljaca jer nije dokazano kako je to činjeno u zločinačke svrhe nego je moguće da je slanje dobrovoljaca bilo namijenjeno zaštiti Srba. Vijeće je također zaključilo kako „propaganda nacionalističke ideologije“ nije sama po sebi zločin.
Pitanje kriterija ICTY-a
Za Šešeljeve huškačke govore Vijeće je ocijenilo kako su služili za podizanje morala vojnicima na terenu, a oni koji jesu bili huškački – nisu rezultirali progonom. Raspravno vijeće je većinom glasova zaključilo i kako nije bilo udruženog zločinačkog poduhvata na čelu sa Slobodanom Miloševićem jer je cilj dogovora zvaničnika Srbije bio odbrana Srba i očuvanje Jugoslavije, a ne počinjenje zločina.
„Presuda ne zadovoljava kriterije ICTY-ja, ona mora biti poništena“, kazao je tužitelj.
Kao najteži element u propustu prvostepenog vijeća da obrazloži svoju presudu Marcussen je naveo propust vijeća da razmotri obimne dokaze o zločinima u Hrvatskoj i BiH i upitao kako je bez toga mogla biti napisana presuda.
„U presudi se ti zločini jedva i spominju. Posvećeno im je samo sedam paragrafa, a svega dva paragrafa zapanjujućem zaključku da nije postojao sistematski napad na stanovništvo“, kazao je on, ističući kako se pitanju odgovornosti za udruženi zločinački poduhvat posvećuje tek jedan usputni paragraf.
Vijeće je propustilo razmotriti dokaze tužiteljstva o namjeri Šešelja za učešćem u udruženom zločinačkom poduhvatu, kazao je Marcussen, podsjećajući na dokaze tužiteljstva kako je pothranjivao strah Srba, pozivao na osvetu za ranije zločine, a obećao je i da će poteći rijeke krvi ako BiH proglasi nezavisnost.
Sve to dokazuje kako je dijelio zajednički zločinački cilj da se nesrpsko stanovništvo ukloni činjenjem zločina, a neki njegovi govori bili su jedva prikriveni poziv na protjerivanje što je također pokazivalo namjeru da se provede prisilno premještanje stanovništva, dodao je.
Govori i dobrovoljci
Vijeće se u presudi nije bavilo dokazima da je Šešelj imao namjeru protjerati Hrvate što je bio zajednički cilj udruženog zločinačkog poduhvata, rekao je Marcussen, ističući kako se vijeće nije u presudi ni pozabavilo stvarnom tezom optužbe da veliki broj zločina svojom sistematičnošću i rasprostranjenošću dokazuje postojanje udruženog zločinačkog poduhvata.
Takva sistematska masovna zvjerstva Šešeljevaca i drugih snaga bila su uperena protiv nesrba na teritoriji na koju su Šešelj i drugi članovi udruženog zločinačkog poduhvata polagali pravo, kazao je Marcussen a o tom ključnom aspektu predmeta vijeće nije presudilo.
Propustima vijeća tužitelji smatraju i to što uprkos brojnim dokazima nisu prihvaćeni ni navodi o deportaciji i uklanjanju nesrba niti postojanje obrasca progona i zločina koji pokazuju sustavni karakter zločina.
Dokazi su pokazali kako se Šešelj lično zalagao za protjerivanje čitavih autobusa vojvođanskih Hrvata porukama da nemaju šta tražiti u Srbiji i da će ih jednostavno potrpati u autobuse i ispratiti do granice. Nagovještaj u presudi da se moglo raditi o humanitarnom potezu uvredljiv je za žrtve, kazao je Marcussen, ističući kako je vijeće zanemarilo i dokaze iz međunarodnih izvora o zločinima u Hrvatskoj, o ubijanju i protjerivanju Hrvata te uništavanju njihovih domova.
Šešelj nije prisustvovao žalbenoj raspravi, a moći će u pisanom obliku odgovoriti na usmeno izlaganje tužitelja.
Haško tužiteljstvo u žalbenom podnesku prošle godine zatražilo je od žalbenog vijeća MICT-a da utvrdi kako je raspravno vijeće teško pogriješilo kada je oslobodilo vođu SRS-a svake odgovornosti za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj i BiH te nad vojvođanskim Hrvatima u okviru udruženog zločinačkog poduhvata predvođenog bivšim jugoslovenskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem te da Šešelja proglasi krivim i osudi na 28 godina zatvora ili alternativno naloži ponavljanje suđenja.
Tužiteljstvo smatra dokazanim da je Šešelj tom zločinačkom poduhvatu značajno pridonio huškačkim govorima i slanjem dobrovoljaca te je tako poticao na zločine.
U Hag se neće dobrovoljno vraćati
Šešelj je ranije obavijestio žalbeno vijeće da “nema nameru da učestvuje, ni na koji način, u procesu pred Haškim tribunalom” i da se “u Hag neće dobrovoljno vraćati” sa privremene slobode, na koju je u jesen 2014. godine pušten zbog bolesti.
Šešelj je najavio kako ne namjerava dolaziti u Hag ni na izricanje pravosnažne presude koje je najavljeno u prvom dijelu 2018. godine, javlja BIRN-Justice Report.
Za zastupanje pravnih interesa Sud je Šešelju, po službenoj dužnosti, postavio američku pravnicu Colleen Rohan, ali se ona nema pravo izjašnjavati o suštini procesa, već samo može štititi proceduralna prava optuženog.
Nepravosnažnom presudom, Šešelj je oslobođen optužbi za progon nesrba na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, deportaciju i prisilno premještanje, kao zločine protiv čovječnosti.
Po toj presudi, nije kriv za ubistva, mučenja, okrutno postupanje, bezobzirno razaranje sela ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom, uništavanje vjerskih objekata i pljačkanje javne ili privatne imovine, kao kršenje zakona i običaja ratovanja.