Piše: Aleksandar Ganilović
U Bosni i Hercegovini uglavnom teško preživljavaju tri konstitutivna naroda, ali i ostali.
Riječ konstitutivan u prevedenom smislu znači: određen, utvrđen, BITAN, objektivno važeći itd.
Dakle, dolazimo do logičnog zaključka da se narodi Bosne i Hercegovine, po Ustavu kao najvišem pravnom aktu, dijele na “bitne“ i na “nebitne“.
Romi, Albanci, Jevreji, Kinezi, Slovenci, Česi, Bosanci, Hercegovci kao predstavnici, kako Ustav kaže (ne)bitnih naroda ne mogu da se kandiduju za Predsjedništvo i za Dom naroda BiH.
Da bi se npr. kao građanin ove zemlje izborili za jedno od tri predviđena mjesta u Predsjedništvu, morate biti Hrvat, Bošnjak, ili Srbin, odnosno predstavnik iz reda “bitnih” naroda.
Promocija nedemokratskih vrijednosti
Konstitutivni diskriminatorni zakon implicira promociju nedemokratskih vrijednosti.
Veoma je teško objasniti strancima kada putujemo van naših granica i razgovaramo s njima o kompleksnosti sistema u kojem živimo takvu paradoksalnu situaciju, da postoje ljudi koji nemaju osnovno ljudsko pravo da budu birani u Predsjedništvu svoje države, a žive dvadeset godina u BiH.
Imaju pravo samo da biraju, ali u suštini oni su jednostavno iz reda ostalih naroda i na taj način poniženi, tako što niko ne može izabrati njih za predsjednika.
Doduše, niko ne može biti bukvalno predsjednik, nego samo troglavi predsjednik.
Prosto je nemoguće postignuti konsenzus i izabrati jednog čovjeka za takvu funkciju.
Da bi se to desilo, morali bismo prvo utvrditi ko je bitniji iz reda bitnih naroda, a to je zaista teško procijeniti.
Ovakvog komplikovanog sistema nigdje na svijetu nema. Koliko daleko ide diskriminacija na osnovu Ustava možemo potvrditi i činjenicom da, na većini konkursa za posao ljudi koji su iz reda ostalih jednostavno ne ispunjavaju uslove i ne mogu doći u priliku da dobiju posao.
Konstitutivni ga takođe teško dobiju, ali barem imaju neku nadu i ljudsko pravo da probaju.
Troboj konstitutivnih naroda sa osvrtom na diskriminaciju ostalih
Dok se Hrvati, Srbi i Bošnjaci svakodnevno raspravljaju oko svake sitnice, sa druge strane dva “nekonstitutivna čovjeka” i dalje pokušavaju da se izbore za svoja osnovna ljudska prava.
Naime, prošle godine, tačnije 22. decembra 2017. navršilo se punih osam godina od kada je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu presudio u korist Jakoba Fincija i Derve Sejdića, nalažući BiH da omogući pripadnicima nacionalnih manjina da se kandiduju za Predsjedništvo i Dom naroda BiH.
Međutim, presuda nije provedena, niti je zakon promijenjen. Oni su i dalje žrtve diskriminacije. Vjerovatno će neko snimiti i dokumentarni film o njima.
Ukidanje diskriminatornih odredbi u Ustavu kao trajno rješenje nagomilanih problema
U Vijeću za nacionalne manjine koje djeluje pri Parlamentu BiH nekoliko puta su pokušali uticati na Parlament svojim prijedlozima da se provede presuda u slučaju “Sejdić-Finci”. Nažalost, ti prijedlozi su svaki put odbijeni.
Ustav Bosne i Hercegovine se mora mijenjati, međutim kako stvari stoje za sada, to se neće dogoditi u skorijoj budućnosti.
Ukoliko se pak dogodi takva vrsta pozitivne promjene u budućnosti, vjerujem da bi za mnoge bilo lijepo vidjeti jednog Bosanca ili Hercegovca kao predsjednika.
Ako Amerikanac može biti predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, onda definitivno i Bosanac/Bosanka, a i Hercegovac/Hercegovka zaslužuju da to nekada postanu u svojoj matičnoj državi, ili da, za početak, dođu u poziciju da budu birani.
Na svakom ćošku, gdje god se okrenemo oko nas su problemi s kojima se svakodnevno susrećemo kao obični građani.
Upravo zbog toga nam treba osvježenje, možda neki novi predsjednik iz reda ostalih, koji će krenuti rješavati probleme iz temelja svih problema, a to je Ustav BiH.
Kada bi se promijenio Ustav, možda bi se za Predsjedništvo kandidovao neko ko je zaista osvježenje na političkoj sceni i ko će razmišljati racionalno u korist svih građana.
Ljudi su željni promjena i čekaju da se pojavi takva osoba za koju će sutra glasati, ali možda se budući predsjednik već pojavio, samo ga nismo još prepoznali.
Da to nisu ipak dvije trenutno “nekonstitutivne” osobe Sejdić i Finci?
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Otiska.
