Dodjela 20.000 KM supruzi zastupnika SDA Bahrije Ribića kroz program samozapošljavanja u poljoprivredi otvara niz pitanja koja se tiču transparentnosti i integriteta javnih institucija u Bosni i Hercegovini.
Iako formalno ispunjavanje uslova može zadovoljiti pravne zahtjeve, ovaj slučaj baca sjenu na čitav proces dodjele sredstava i potiče zabrinutost zbog mogućeg sukoba interesa.
Program samozapošljavanja u poljoprivredi trebao bi biti instrument poticanja razvoja i podrške poljoprivrednicima koji su uistinu u potrebi.
Međutim, kada sredstva završe u rukama članova porodica političara, povjerenje građana u pravičnost i objektivnost takvih programa ozbiljno je poljuljano. Ovaj slučaj, kao i mnogi slični prije njega, pokazuje koliko su naše institucije ranjive na optužbe za nepotizam i favoriziranje.
Kritičari s pravom postavljaju pitanje: Da li bi supruga Bahrije Ribića dobila ova sredstva da nije u braku s političarem? Kada političari i njihovi bliski srodnici ostvaruju korist iz programa koji bi trebali biti nepristrani, stvara se opravdana sumnja u namještanje rezultata i zloupotrebu položaja.
U ovom kontekstu, Komisija za sprečavanje sukoba interesa i Kancelarija za borbu protiv korupcije pozvane su da temeljito istraže slučaj i osiguraju da je postupak dodjele sredstava bio potpuno transparentan. Njihova uloga ključna je u osiguravanju povjerenja građana i sprečavanju zloupotreba položaja i privilegija.
Ove institucije imaju odgovornost ispitati da li su sredstva dodijeljena na temelju stvarne potrebe i poslovnog plana, ili je riječ o favoriziranju političkih porodica.
Slični slučajevi jasno pokazuju potrebu za strožim pravilima i mehanizmima kontrole koji će spriječiti ovakve situacije. Postoji očigledan deficit u provjerama koje bi osigurale da sredstva za razvoj poljoprivrede dođu do onih koji su uistinu u potrebi, a ne do onih koji imaju političke veze.
Osim toga, nedostatak javne reakcije ili osude od strane nadležnih tijela šalje poruku da su ovakve prakse prihvatljive. To ne samo da podriva povjerenje građana u sistem, već i ohrabruje dalje zlopotrebe. Uloga Komisije i Kancelarije u ovoj situaciji je od presudne važnosti za vraćanje povjerenja građana u pravosudni sistem i osiguravanje da svi budu tretirani jednako pred zakonom.
U društvu u kojem bi vladavina prava trebala biti temelj svakog djelovanja, ovakvi događaji nas podsjećaju koliko smo još daleko od tog ideala. Sve dok ovakve prakse budu prolazile bez ozbiljnih posljedica, svaka tvrdnja o napretku u borbi protiv korupcije i nepotizma ostat će samo prazna retorika.
