Povodom službenog zatvaranja Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), nakon kojeg s radom nastavlja Mehanizam za međunarodne kaznene sudove, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću organizirao je tribinu “Hrvatska nakon haške presude u predmetu Prlić i drugi”, javlja Anadolija.
U najavi tribine istaknuto je kako je izricanje osuđujuće presude žalbenog vijeća Haškog tribunala u predmetu “Prlić i drugi” popraćeno zaoštrenom retorikom u hrvatskom javnom prostoru, s tim da su najviši državni dužnosnici i dužnosnice u svojim istupima izrazili nezadovoljstvo pravosnažnom presudom ICTY te najavili pokušaj pravnog osporavanja sudske odluke.
Documenta smatra da je kao i puno puta do sada izostalo javno tematiziranje činjenica u vezi žrtava i zločina.
U Kući ljudskih prava o ovim temama govorili su predsjednik Upravnog odbora Documente Pero Jurišin, profesor sociologije Dražen Lalić, novinar Branimir Pofuk i voditeljica Documente Vesna Teršelič.
Haški sud ne može izvršiti pomirenje
Pero Jurišin je kazao kako su negativno konotirane primjedbe o Haškom sudu neprimjerene, posebno od onih koji obavljaju visoke političke dužnosti. Ukazao je na promatranje Suda kroz prizmu nacionalnih interesa, pa tako Sud u jednom slučaju biva pravedan, a drugi put politički.
„U našem slučaju, predsjednica Republike (Hrvatske) zaboravlja da je sud u Hagu i hrvatski sud. Iz vrhova vlasti se prikrivaju i umanjuju zločini koji su izvršeni, navodno, u naše ime tako što se sa tzv. naših zločina skreće pozornost na tzv. njihove, a da se pritom ne pruža najširoj javnosti jasan uvid u zločine zbog kojih su tzv. naši suđeni, a potom i osuđeni, dok se zločini onih drugih potanko opisuju“, poručio je Jurišin.
Ocijenio je neprihvatljivom izjavu predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović kada je rekla da je emotivno bila na komemoraciji za Slobodana Praljka u “Lisinskom”, ali kako joj je racio priječio da bude fizički prisutna.
Jurišin je kazao kako se time onemogućuje normalan život na ovim prostorima te nerealno iskazuje očekivanje kako će Haški sud pomirenje napraviti umjesto nas.
Emotivno vezani za ratnu prošlost
Sociolog Dražen Lalić je predstavio rezultate empirijskog istraživanja koji su pokazali da je u hrvatskom društvu od 2003. godine došlo do pomaka u procesu suočavanja s prošlošću, ali je naglasio kako je taj proces bio uslovljen odozgo, odnosno uslijed pritisaka za ulazak Hrvatske u Evropsku uniju (EU) te kako je sam taj proces izrazito fragilan.
„Hrvatska, unatoč vrijednosnom i civilizacijskom napredovanju na tom planu, još uvijek i u mnogo čemu ima znatna obilježja društva koje je emocionalno vezano za ratnu prošlost. To su ustvari obilježja zatvorenog društva s obzirom na to da izvjesni utjecajni akteri politike i javnosti kod nas, pa i mnogi građani, shvaćaju i doživljavaju ratnu prošlost isključivo kao slavnu i neupitnu te odbijaju da njene vodeće aktere i događaje podvrgnu propitivanju“, kazao je Lalić.
Između ostalog, ukazao je na sličnost u reakciji „pregrijane hrvatske desnice“ na hašku presudu šestorci i reakcije iste takve desnice u Srbiji nakon haške presude Ratku Mladiću.
Učestvovati na komemoracijama u BiH
Voditeljica Documente Vesna Teršelič osvrnula se na izvještavanja većine hrvatskih medija nakon presude Prliću i ostalima te ustvrdila kako je u mnogim člancima, umjesto objektivnih činjenica o zločinima u BiH vezanim uz presudu, iznošena selektivna i subjektivna, emotivna i djelomična istina, lišena objektivnosti i neutralnosti.
Osvrnula se i na najave da su Srbija, BiH i Hrvatska zainteresirane za preuzimanje haške arhive te istaknula kako će ta arhiva ostati u prostorima Haškog suda kao vlasništvo Ujedinjenih naroda. Poručila je kako je obaveza svih sudova u regiji, nakon zatvaranja Haškog suda, nastaviti sa procesuiranjem ratnih zločina.
„Iz pitanja koliko će se Republika Hrvatska angažirati u odnosima sa Bosnom i Hercegovinom iščitavat će se politička zrelost ili nezrelost, jer za proces suočavanja s prošlošću bitno je pitanje obeštećenja i pitanje pijeteta prema žrtvama“, izjavila je Teršelič.
Pritom je upozorila kako bi se na komemoraciji ubijenim u Ahmićima 2018. trebali pojaviti predstavnici hrvatske državne vlasti, uz prisutne predstavnike civilnih udruženja.
„Bilo bi važno da se na komemoracije u BiH sustavno upute predstavnici Vlade i Ureda predsjednice, jer će se iz toga iščitavati poruka kako dalje u procesu suočavanja s prošlošću, kako ne bi stvarali Hrvatsku samo u ulozi žrtve i mučenice, nego bi zapravo zakoračili u proces suočavanja s prošlošću sa onom mračnom stranom, sa onom pogrešnom politikom koja se jednim dijelom vodila u Republici Hrvatskoj, a drugim dijelom u Republici BiH“, zaključila je Teršelič.
