More

    Svjedočanstvo žene koja je preživjela eksperimente u Aušvicu

    “Danas smo napustili Terezin i rekli su nam da ćemo biti bezbjedni. Vozilo u kom je sa ostatkom grupe bila i moja porodica konačno se zaustavilo. Stajali smo u redu i čekali da saznamo šta se nalazi iza velike kapije. Kasnije sam saznala da neće biti bolje – da ovde može biti samo gore. Stražari su rekli “dobrodošli u Aušvic, vi ste #70917″, a zatim su sve članove moje porodice razdvojili u različite grupe. Suze su mi tekle niz lice. Imala sam šest godina. Pratila sam masu i razmišljala u sebi – šta sam uradila da zaslužim ovakvu kaznu?”

    Sedamdeset godina nakon oslobođenja Aušvica, 2015. godine, Renata Gutman je pokrenula blog. Željela je sa svima da podijeli šta je preživjela. Uprkos vremenu koje je prošlo, pisanje bloga je vjerovatno bio dio procesa oslobađanja trauma. Renata i njen brat Rene, bili su jedni od Mengeleovih blizanaca.

    Renatina porodica je živjela u šestospratnoj stambenoj zgradi u Pragu. Tu su se doselili neposredno prije nego što su blizanci rođeni. Njeni roditelji, Herbert i Ita, nemački Jevreji, sklonili su se od politike nacističke vlade.

    Rođeni 21. decembra 1937. godine, Renata i Rene su dijelili krevetac u spavaćoj sobi svojih roditelja. Uvijek su bili lijepo obučeni u istu urednu odeću, a dane su provodili igrajući se u obližnjem parku. Sve do marta 1939. godine, kada je njamčka vojska okupirala Prag.

    “Majka mi je pričala kako smo bili uplašeni; iako smo i moj brat i ja bili bebe, osjetili smo da se nešto dešava. Čulo se glasno lupanje na vratima našeg stana Trolejbuske broj 22 u Pragu. Prije nego što shvatili šta se dešava, pojavili su se čudni ljudi obučeni u tamne uniforme i sa bedževima i odveli moju porodicu i mene”, napisala je Renata na svom blogu.

    Narednih nekoliko godina Renatina porodica je živjela u getu, odakle je, neposredno pred Renatin šesti rođendan, 1943. godine, poslata u Aušvic.

    Nacisti su bili opsjednuti stvaranjem arijske superiorne rase. Širom nacističke Njemačke su sprovođeni različiti programi sa ciljem da se pospješi rađanje djece “po mjeri” nacističke vrhuške i – poput zloglasne Akcije T4 – kako bi oni nepodobni bili uklonjeni.

    Kako stvoriti arijsku rasu? Jozefa Mengelea to pitanje je obuzelo još za vrijeme studentskih dana kada je pasionirano izučavao genetiku. Priliku da dobije odgovore na svoja najluđa pitanja dobio je kada je postao ljekar, a ubrzo i glavni čovjek za medicinska ispitivanja u Aušvicu. Zloglasni Anđeo smrti, posebno je bio opsjednut blizancima.

    Posvećen svom zadatku, Mengele je lično dočekivao pridošlice u Aušvic, a onda iz kolone izdvajao blizance.

    Renatu su odvojili od brata i majke i odveli u bolnicu. Pošto su bili različitog pola, Reneje smešten u drugu baraku. Uzete su joj sve mjere i urađen rendgenski snimak; uzeta joj je i krv iz vrata, što je zapamtila kao naročiti bolno iskustvo. Jednom su je vezali za sto i sjekli nožem. Dobijala je injekcije zbog kojih je povraćala i imala dijareju.

    “Bio je to najgori dan koji sam do tada doživjela. Probudili su me ubodi igala. Iako iznenađena, ostala sam da ležim na stolu i zurim u plafon. Mislila sam na mamu i brata. Obavijestili su me da postajem dio onoga što je danas poznato kao “Mengeleov projekat”, jer sam dominantni blizanac”, opisala je Renata događaj kog se sećala.

    Renata i Rene su najčešće korišteni tokom eksperimenata sa očima u koje bi im sipali kapi kako bi promjenile boju u plavo. Nakon toga, oči bi ih danima pekle.

    Renata se teško oporavljala od injekcija. Bolesnici za koje bi ljekari procjenili da će se oporavljati duže ili da neće ozdraviti uopće, odvođeni su u gasne komore. Kada su stražari jednom prilikom ušli u sobu u kojoj se oporavljala Renata, medicinska sestra koja je brinula o njoj, ju je sakrila ispod suknje. Iako mala, znala je da mora da bude tiha.

    Renata i Rene su doživjeli oslobođenje Aušvica. Nakon što su nacisti napustili logor, Renea je sa sobom odvela ljekarka koja se brinula o njemu, dr Kaline, a Renatu je primila Poljakinja, gospođa Mukha.

    “Poslije mnogo godina gladovanja, testiranja i odvojenosti od porodice, rekli su mi da je moj brat još uvijek živ. To je bio pravi blagoslov”, napisla je.

    Oboje su se preselili u Sjedinjene Države gdje su se ponovo spojili 1950. godine.

    Otisak.ba

    Ostavite komentar. NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove portala Otisak.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Otisak.ba zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

    Molimo Vas unesite komentar
    Molimo Vas unesite Vaše ime ovdje

    + eighteen = 23

    Čitano

    Povezani članci