Sve veći interes dijaspore za pokretanje biznisa u BiH

Piše: Vedrana Maglajlija za Al Jazeeru

“Ne znam koliko puta sam čula da nisam normalna kada sam odlučila da napustim siguran posao u Austriji, vratim se u Bosnu i Hercegovinu nakon više od 25 godina i pokrenem svoj biznis”, kroz smijeh nam govori Ivana Stjepanović na početku razgovora o njenoj životnoj odluci da visoku poziciju u velikom koncernu u Austriji zamijeni njivama u rodnoj Bosanskoj Posavini i počne se baviti proizvodnjom ljekovitog, aromatičnog i začinskog bilja.

Međutim, kako dodaje, kada imate viziju koja vas svakodnevno vodi, ne predajete se uprkos komentarima ljudi koji su govorili da se “niko normalan ne bi vratio u propalu državu”.

Zaista, mnogi građani danas napuštaju Bosnu i Hercegovinu, ali jedan dio onih koji su kao izbjeglice otišli iz zemlje vraćaju se i pokreću biznise. Iako se svakodnevno suočavaju sa korumpiranim službenicima, administrativnim preprekama i birokratijom, ostaju ustrajni u namjeri da investiraju u BiH.

“Primijetim masovni odlazak ljudi iz zemlje. Izgubila sam više od 30 posto svog tima od prošle godine i to najstručnije ljude koji su otišli u Njemačku”, kaže Stjepanović te dodaje da je definitivno imala puno više negativnih iskustava prilikom pokretanja svog branda Bosnia Grows Organic, ali da ne odustaje.

“Od administracije, količine dokumenata koji su potrebni za svaki poslovni korak, korupcije. I bilo je par trenutka kada sam mislila da će mi to i zdravstveno naškoditi. Naprimjer, dobijem poziv dan prije nego što će mi sadnice kadulje stići na granicu i pitaju me da li želim počastiti fitosanitarnog inspektora da bi brže pustio robu. Odgovorim da mi to ne radimo, i onda mi blokiraju robu koja ima sve certifikate iz Njemačke. Na kraju mi sadnice dođu oštećene i imam 40 posto gubitka”, prepričava Stjepanović.

Ona je kao dijete 1992. pobjegla sa porodicom u Austriju gdje je završila studije ekonomije i međunarodnog menadžmenta. U velikim kompanijama bila je na pozicijama gdje je bila u prilici da vodi druge ljude, međutim, kaže, to joj nije bilo dovoljno i htjela je da nekim svojim djelom ostavi pozitivan trag u životu.

Zakupila je nekih 40 hektara zarasle zemlje na kojoj se prije rata sadilo i zajedno sa svojim timom je ponovo oživjela. Na njoj trenutno radi 11 sezonskih radnika, a svoje čajeve i druge proizvode izvoze širom Evrope.

Slogan ovog projekta je The Land The People, jer, objašnjava Stjepanović, to čine za “našu zemlju i naše ljude”.

“Za našu BiH koja je toliko šarena i raznolika i čista. To naši ljudi ovdje ne vjeruju i ne vide. BiH je plavo srce Evrope, ima najčišće rijeke i izvore.”

Završila Oxford i Harvard, u BiH pokrenula kompaniju

Lilijan Sulejmanović također je sa porodicom pobjegla iz ratnog Sarajeva, a putevi su je na kraju odveli u Veliku Britaniju. Tamo je završila diplomske i postdiplomske studije na Oxfordu, a zatim upisala i Harvard Business School.

Prvi posao je joj bio u jednoj od najvećih svjetskih konsultantskih firmi gdje je naučila dosta o poslovanju, kompanijama, konkurenciji, a zatim se pridružila i jednom od najvećih evropskih investicionih fondova, gdje je stekla znanje o investiranju.

To je iskoristila za pokretanje vlastite konsultantske firme u Londonu, a zatim i kompanije Te Ora u Bosni i Hercegovini, koju je otvorila zajedno sa lokalnim partnerom iz Sarajeva.

Već u februaru su imali svoje prve proizvode na bh. tržištu – energetske pločice Bar Do, otvorili su nekoliko prodajnih mjesta, a prije nekoliko mjeseci potpisali ugovor za distribuciju u druge dijelove BiH. Kompanija trenutno zapošljava tri radnika, ali plan je da se u budućnosti zaposli još ljudi.

“Funkcionalna ishrana, zdrava hrana je nešto što je mene uvijek interesovalo. Definitivno sam primijetila veliku promjenu na zapadnom tržištu, ljudi su počeli da budu svjesni zdravih sastojaka u svojoj hrani i važnosti izbjegavanja štetnih stvari. Vidjela sam da na našem tržištu u BiH i regionu, iako se ljudi interesuju za zdravu ishranu, još dominira visokoprocesuirana hrana. I tu je nastala ideja o stvaranju lokalnog branda. Imala sam sreću da nađem lokalnog partnera koji je imao znanje lokalnog tržišta i poznavao poslovanje u BiH, što bi meni bilo teško kao nekome ko već dugo ne živi ovdje”, kaže Sulejmanović. Međutim, dodaje, proces pokretanja biznisa u BiH je jako komplikovan, a u momentu izgleda kao da vas neko pokušava obeshrabriti a ne potaknuti da investirate. Samo registracija web stranice, objašnjava, zahtijevala je popunjavanje dokumenta koje je morala slati poštom. Sulejmanović kaže da reputacija koju BiH ima u inostranstvu što se tiče poslovanja nije najbolja, zato što u medijima još dominiraju priče iz BiH koje su političke, vezane za nestabilnu strukturu države i podjele.

“Trenutno je još uvijek dijaspora glavni izvor kapitala zato što oni kroz veze koje održavaju ovdje još uvijek mogu da vjeruju u neke prednosti BiH, kao zemlje za investicije. Lično mislim da imamo veliki kapacitet, da je naša radna snaga jako obrazovana, da možemo da budemo konkuretni, što je dokazano kroz razvoj naše IT industrije posljednjih godina.”

Dijaspora spriječava kolaps bh. ekonomije

Ovo potvrđuje i Armin Alijagić iz Grupacije Naša perspektiva koja radi na aktiviranju finansijskih i drugih resursa bh. dijaspore u cilju razvoja BiH. Takav cilj ima i projekat USAID-a Diaspora Invest koji je između ostalog dao podršku i Lilijan Sulejmanović pri pokretanju kompanije.

Prema riječima Alijagića, posljednjih godina postoji povećan interes dijaspore za pokretanje biznisa u BiH ili povezivanje sa domaćim firmama, pogotovo u IT sektoru. Također, država polako prepoznaje razvojni potencijal ove grupe od dva miliona ljudi.

“Isto tako je puno interesa za investiranje u sektor turizma, jer vidimo povećan broj turista i tako su naši ljudi vidjeli priliku za pokretanje turističkih agencija, za pokretanje smještajnih kapaciteta. Također su zainteresovani i za tradicionalne sektore – metalni sektor, tekstilni, drvoprerađivački, poljoprivredni.”

Dijasporske investicije, kaže Alijagić, više su od samih radnih mjesta, jer se često radi o visokoizvoznim kompanijama sa preko 90 posto izvoza, koje također uvode i nove tehnologije, ali i poslovnu kulturu i vrijednosti.

Ipak, ne postoje statistički podaci o ovoj vrsti investicija, jer niko ne vodi evidenciju.

Ono što BiH mora uraditi, dodaje, jeste povećati svijest ljudi koji rade u inostranstvu, a u međuvremenu su napredovali u svojim kompanijama da mogu utjecati na investicione odluke.

“Kada dođe momenat da kompanija odlučuje gdje će joj biti naredna investicijska destinacija, da se u tom momentu javi jedan Bosanac i Hercegovac i da kaže ‘hajde da ne idemo u Bugarsku, Tursku ili neku drugu zemlju, zašto ne bismo išli u BiH’. Trebamo raditi i na izgradnji boljeg odnosa BiH i dijaspore, naše institucije trebaju da budu svjesne da još nemamo zakona o dijaspori, nemamo razvojnu strategiju za dijasporu… To sve treba biti doneseno da bismo izgradili bolji odnos i pokazali da nam dijaspora bitna kao što jeste.”

Koliko je ona bitna, pokazuje podatak da članovi bh. dijaspore svake godine u BiH, putem novčanih doznaka i drugim tokovima, investira otprilike tri milijarde eura u zemlju, što je gotovo 30 posto bruto nacionalnog proizvoda u BiH.

Također, mnogi od njih dolaze u BiH tokom cijele godine, pogotovo u ljetnim mjesecima, i troše svoje novac.

“Možemo reći da dijaspora već godinama održava, odnosno bolje rečeno sprečava potpuni kolaps bh. ekonomije”, zaključuje Alijagić.