Suđenje Rizvanoviću i ostalima: Svjedočio Milorad Kutlešić

Admir Rizvanović i drugi (Foto: Sud BiH)
Autor teksta: Portal BIRN BiH

Na suđenju u predmetu Rizvanović i ostali, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričao je kako je saznao da je zarobljena grupa pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) 8. marta 1993. poslata da zaposjedne određene položaje i kako su nakon nekoliko dana dopremljena njihova tijela.

Milorad Kutlešić je kazao da je bio komandant Prve posavske brigade VRS-a i da je 8. marta bio na Isturenom komandnom mjestu u zoni odgovornosti susjedne Druge semberske brigade. U to vrijeme, kako je naveo, vođene su velike borbe i druga strana imala je za cilj da presiječe koridor.

On je rekao da je od pretpostavljenog iz Istočno-bosanskog korpusa dobio naredbu da obezbijedi četu koja će zaposjesti položaje i zamijeniti bataljon Vojne policije.

Svjedok je kazao da je četa sa nekih 90 pripadnika stigla u rejon Donje Dubravice i da je on komandiru rekao da izvidi teren i utvrdi dokle je stigao bataljon Vojne policije.

“Međutim, mislim da su se ovi povukli malo prije nego što su ovi zaposjeli”, kazao je Kutlešić.

Prema njegovim saznanjima, prva grupa od 13 ljudi koja je krenula prema selu Boderište, ušla je u jednu kuću, ali su u njoj bili pripadnici 108. brigade, koji su ih razoružali i zarobili.

On je dodao da je krenula i druga grupa od desetak ljudi, ali da je na njih otvorena vatra i da su se vratili.

Svjedok je rekao da je od Pere Đurića, svog pomoćnika za obavještajne poslove, saznao da je prva grupa zarobljena.

Kutlešić je kazao da je potom pozvao interventne vodove u namjeri da oslobode zarobljene vojnike i da su se nakon sat do dva uputili na prvu liniju Druge semberske brigade.

“Tolika je vatra krenula da nije bilo šanse da išta uradimo”, kazao je svjedok.

Dodao je da su vojnici na toj liniji rekli da su čuli jauke.

Kutlešić je rekao da je po povratku u Brčko tražio od oficira za razmjenu da stupi u kontakt sa 108. brigadom, ali da mu je on nakon toga rekao da od njih nema ništa, da su “pobijeni, zaklani”.

On je kazao da je 12. marta obavljena razmjena i da je dopremljeno 11 tijela, a 7. maja još dva. Prema njegovim saznanjima, jedan od vojnika je bio pogođen snajperom, a ostali su bili zarobljeni.

Tužilaštvo je podiglo optužnicu za ubistvo i mučenje 11 zarobljenika pripadnika VRS-a, a sudi se Admiru Rizvanoviću, Smajilu Omeroviću, Jasminu Huskanoviću, Ramizu Pljakiću i Hazimu Fazloviću.

Rizvanović, Omerović i Huskanović optuženi su kao pripadnici Interventne jedinice 3. bataljona 108. brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). Pljakić je, prema optužnici, bio komandant 108. brigade ABiH, a Fazlović komandant 3. bataljona, a na teret im je stavljeno da su propustili kazniti podređene za počinjeni zločin.

Navodi se da su trojica pripadnika Interventne jedinice u akciji bili pretpočinjeni 108. brigadi Hrvatskog vijeća obrane (HVO), a da su Pljakić i Fazlović bili na poprištu i da nisu preduzeli mjere.

Odbrana petooptuženog Fazlovića svjedoku Kutlešiću predočila je dva ranija iskaza u kojima je naveo da mu je oficir 12. marta kazao da će biti razmjena i da se on obradovao da su živi. Braniteljica Lejla Čović pitala je svjedoka kako se nadao da su živi ako mu je oficir prije toga rekao da su “pobijeni, zaklani”, kao što je izjavio na suđenju.

Svjedok je izjavio da je tako, ako tako piše.

Odbrane su ga pitale zbog čega kaže da je naziv IKM-a bio Trešnjica, a ranije je spominjao Šumar, kao i zašto je ranije govorio o razmještanju četa, a danas spominje jednu četu.

Svjedok je rekao da se možda pogrešno izrazio ili je pogriješio onaj ko je upisivao.

On je na pitanja branilaca rekao da njegova jedinica tada nije učestvovala u borbenim dejstvima, kao i da on nije komandovao ni učestvovao u planovima za vojne akcije. O zauzimanju Deline ravni kod Boderišta mjesec dana ranije takođe nije imao saznanja, napominjući da je to bila zona odgovornosti druge brigade.

Nastavak suđenja je 2. oktobra.