Piše: Aida Hadžimusić
Kotorac, povratničko mjesto u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska, nadomak Sarajeva. Među onima koji su opet na predratnom ognjištu i Husein Podrug. Vratio se prije skoro 20 godina.
“Živio sam sve do pred rat i morao otić. Svi smo morali otić u grad. Bili u gradu, i onda kad je trebalo da se vrati, vratio sam se”, kaže Podrug.
Mnogi tu sreću nisu imali. Podaci Unije za održivi povratak i integracije u BiH pokazuju:
Do 1995. godine je 2,2 milona ljudi napustilo domove. Od preko milion (1.025.011), 72 posto povratnika vratilo se u Federaciju Bosne i Hercegovine. Blizu 26 posto u RS, a preko dva posto u distrikt Brčko. Skoro 10.000 ljudi još ima status interno raseljenih osoba. Jedna trećina od toga je ugrožena. Skoro 9.000 povratničkih porodica je u stanju socijalne potrebe bez ikakvog primanja. Tek jedan posto povratnika radi.
“Mi iz nevladinog sektora nismo zadovoljni, jer brojni ljudi nisu dobili to što su trebali da dobiju. Drugo, jedan od uzroka odlazak ljudi je agonija i čekanje, toliko godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Jako smo puno obišli raseljenih osoba, puno povratnika i vidjeli kako žive nakon toliko godina, nakon toliko novaca uloženih u BiH”, ističe Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH.
Preko 150.000 osoba napustilo BiH
Podaci pokazuju da je od 2013. do 2017. BiH napustilo preko 150.000 osoba. Domovinu zamijenili Njemačkom, Austrijom, Švedskom i drugim zemljama.
Najviše ljudi u 2017. otišlo je iz Posavine. Podaci su to Unije za održivi povratak i integracije, NVO-a koji ima specijalni konsultativni status pri Ekonomskom i socijalnom vijeću UN-a [Ujedinjene nacije]. Prema ovim podacima, gotovo 11.000 ljudi je samo u ovoj godini napustilo Posavinu.
No, ne idu svi mladi “trbuhom za kruhom” van granica. Dario Lončarević kupio je kartu za Sarajevo. U jednom pravcu. U Italiji gdje je rođen ovaj srednjoškolac ostavio cijelu porodicu.
“Mi svi koji stanujemo ovdje, vi koji živite ovdje kao ja, znate kakva je situacija. Ne bih uopšte u to ulazio. Ali, tu je najvažnije da ne popuštamo. Ako smo mi ti koji napuštamo i koji popuštamo, koji kažemo da se ne može ništa, onda će takva biti situacija – lošija i lošija. Mlade osobe su ključne u tome, da ostanu ovdje, koliko su u mogućnosti”, poručuje Lončarević.
A ovaj mladić već radi na tome. “Fabrika Promjene” naziv je projekta koji je osmislio:
“Nastojimo povezivati uspješne osobe iz nevladinog sektora, institucija, iz politike, iz biznisa, osobe koje su uspjele na fin način u ovoj zemlji. Povezujemo njih sa mladim osobama, da se stvara mreža i da to bude motivacija mladim osobama”, otkriva Lončarević.
No, crveno svjetlo kada je u pitanju iseljavanje odavno gori. Oni koji odlaze među razlozima navode ekonomske prilike, političku krizu ili besperspektivnost.
