Zorica i Milan Lilić iz niškog naselja Vinik godišnje u svojim plastenicima proizvedu oko 70.000 biljaka dvadesetak vrsta cvijeća. Svoje znanje i iskustvo u njegovom gajenju prenose nezaposlenim ženama sa sela koje žele da ovaj posao nauče i njime izdržavaju svoje porodice.
Besplatne radionice o gajenju cvijeća u plasteniku, koje se održavaju od juna ove godine, organizuje Udruženje građana „Plant“, uz podršku Ambasade Australije u Srbiji.
„Poznato je da samo nekoliko procenata žena na selu, prema statističkim podacima, ima bilo kakvu imovinu i većina njih su zavisne od muških članova porodice“, kaže u razgovoru za Anadolu Agency (AA) predsjednica „Planta“ Dragana Vukadinović.
Zato je cilj, dodaje ona, da dvadeset polaznica obuke nauči da radi ovaj posao, pokrene ga u svojim sredinama i tako se ekonomski osnaži.
One su na radionicama prošle kroz cijeli ciklus proizvodnje sezonskog cvijeća – od sijanja, preko pikiranja i sađenja. Rezultat njihovog rada je nastanak 1.800 hrizantema u 18 različitih nijansi čije se cvjetanje željno iščekuje. Slijede nove lekcije.
„U narednih mesec dana bavićemo se tržištem, tako da će žene naučiti i kako da plasiraju svoje proizvode“, dodaje Vukadinovićeva.
Jedna od polaznica Maja Stanković iz Medoševca zadovoljna je svime što je do sada naučila.
„Nameravam da se ovim bavim u budućnosti, da gajim hrizanteme i viole jer imam uslove koji njima odgovaraju“, kaže Maja.
Tajne cvjećarstva polaznicama rado otkriva Milan Lilić, koji se njime bavi punih 14 godina. Kaže da ovaj posao nimalo nije lak jer zahtijeva cjelodnevno angažovanje, ali i ustajanje noću da bi se ložila peć u plastenicima.
„Od početka do kraja sve se radi ručno, mehanizaciju ne možeš da primeniš, i to iziskuje mnogo rada. Ako imate 70.000 biljaka, zamislite samo po jednom svaku da uhvatite… A ja sam računao da treba minimum 12 puta svaku da uzmem pre nego što je iznesem na pijacu da je prodam“, priča Lilić, jedan od najvećih proizvođača cvijeća u svojoj okolini.
Uvjeren je da će neke od njegovih učenica uspješno proizvoditi cvijeće, a hrabri ih time što ni sam nije imao nikakvog iskustva kada je 2004. godine ovaj posao započeo.
Tada je gajio samo tri vrste i upola manje biljaka nego sada. Iako je „učio u hodu“ i vremenom mnogo napredovao, kaže da učenje ni poslije više od decenije ne treba da prestane, posebno kada je riječ o zaštiti biljaka od bolesti.
[AA]
