Prema podacima Ujedinjenih naroda, djeca čine 60 posto od ukupno 700.000 Rohinja koji su izbjegli u Bangladeš zbog vojne kampanje koju su vlasti Mijanmara pokrenule protiv muslimanske manjine u državi Rakhine, prenosi Otisak.ba.
Tragedija nije samo u tome što su većina unesrećenih djeca nego što su mnoga od njih siročad čije su najmilije pobili vojnici, uništili im poljoprivredna dobra i stoku i opustošili zemlju, prema iskazima i izvještajima o ljudskim pravima.
Lica siročadi kazuju o izbjeglištvu, ubijanju i istrebljenju, tragediji gubitka očeva i majki, bijegu iz domovine. Tragedija koju su preživjeli proganja ih u sjećanjima i u kampovima.
Prema UNICEF-u, više od 1.400 siročadi, koja su izgubila svoje najmilije zbog vojne kampanje u Rakhineu, trenutno žive u tragičnim uvjetima u izbjegličkim kampovima u Bangladešu.
U kampu Balokhali desetine raseljene siročadi smještaj može pronaći samo u školi koju su uspostavili volonteri kako bi im osigurali sklonište i pružili šansu da uče i da tu provedu dio svog djetinjstva, u kojem su zbog rata u Rakhineu ostali bez bližnjih.
Doživotna patnja
Dječak Mohamed Tazim govori kako su ga mijanmarski vojnici osudili na doživotnu patnju i mučenje kad su ušli u selo i zaklali njegove roditelje.
Ostao je i bez sestara, koje su nestale u tminama nepravde i zlostavljanja. Dječak je stigao do Bangladeša, gdje živi 300.000 djece iz naroda Rohinja u siromaštvu, gorčini i gubitku.
Direktor škole Mohamed Rafiq pojašnjava da su “sva ta djeca sama bez roditelja u kampovima. Ona sada uče arapski jezik ovdje, gdje im pružamo hranu i sklonište”.
Uprkos konstantnim međunarodnim zahtjevima da mijanmarska vojska zaustavi etničko čišćenje muslimana Rohinja, nema nikakvih promjena na pomolu ni u Rakhineu, a ni u životima onih koji bježe pred tim paklom.
Sudbina djece koja žive u kampu neizvjesna je i šta god da donese sutrašnji dan, iz njihovog sjećanja neće moći izbrisati bol i tragediju koju su vidjela.
