More

    Šimo Ešić za Otisak: Naše je da kažemo istinu i da sačuvamo prisebnost

    - Advertisement -

    Proteklih dana je bh. dijaspora organizirala proteste širom svijeta na kojima je izražena zabrinutost zbog zapaljive retorike i nemilih događaja u Bosni i Hercegovini i regionu. Nekorektna politička artikulacija te događaji koji nisu u skladu sa zakonskim regulativama zemlju guraju na ivicu sukoba koji bi, ako se ne zaustave na vrijeme, mogli imati nesagledive posljedice, kako za BiH tako i za cijeli Balkan.

    Centralni protest protiv podjela i sukoba održan je 10. januara 2022. godine  u Bruxellesu (Briselu), na Trgu Schuman (Šuman) gdje se nalaze institucije Evropske unije. Na njemu su okupljeni građani na dostojanstven način iskazali zabrinutost zbog trenutne političke i bezbjedonosne situacije u BiH, uputivši apele “onima kojih se tiče”, a  ispred organizacijskog Odbora te apele je pročitao Satko Mujagić (bivši logoraš iz Omarske) i one su proslijeđene na adrese relevantnih svjetskih institucija i političara.

    Među okupljenim prosvjednicima u Bruxellesu bio je i poznati bh. književnik i izdavač Šimo Ešić, koji je u ekskluzivnom razgovoru za naš portal podijelio impresije sa protesta.

    Poštovani gospodine Ešiću, kada sam Vas vidio na protestima u Bruxellesu, obradovao sam se iz razloga jer sam znao da ja napor “zapucati” po ovakvoj “zehmeriji” iz Wuppertala (Vupertala) – grada u Njemačkoj u kome, pored Tuzle, povremeno živite – do trga Schuman, a to je nekih 250 km, ali izgleda da Vama ni jedan napor za Bosnu (i Hercegovinu) nije težak, što ste bezbroj puta do sada i dokazali. Je li ispravno ovo moje opažanje?

    Š. Ešić: To je najmanje što u ovim okolnostima možemo učiniti i ne gledam na to kao na svoju žrtvu, nego kao na građansku dužnost. Organizirali smo se jako lijepo, ekipa iz tog dijela Njemačke bila je reprezentativna i milo mi je da smo tog dana bili dio te velike planetarne – bosanske priče. 

    Jeste li zadovoljni samim tokom protesta koji su protekli dostojanstveno, kako priliči naravi dobrog bh. insana?

    Š. Ešić: Sve je bilo na visokom nivou – kulturno, pristojno, dostojanstveno. Željeli smo najprije evropskim parlamentarcima koji su nas mogli sa prozora iz svojih kancelarija vidjeti i čuti, a zatim i cijelom svijetu, jasno pokazati da nismo došli ljuti i bijesni, da nismo došli divljati i halabukati, nego da svima jasno pokažemo da smo civilizirani Evropljani, kao i oni, ali da događanja u domovini vidimo kao prijetnju miru i kao opasnost sličnu onoj iz devedesetih godina. 

    Sa protesta su upućene poruke prema onima koji trebaju da ih čuju i koji imaju moć da reagiraju. Mislite li da te poruke “piju vode” i da će u konačnici imati nekog pozitivnog efekta?

    Š. Ešić: Kada su jednog mrava, koji je pošao da svojom malom zdjelicom sa dvije kapi vode gasi šumski požar, pitali šta to čini – zar ne vidi da je to uzaludan posao, on je odgovorio: Znam da moje dvije kapi neće ugasiti požar, ali je meni važno da sam bio sa onima koji gase. E, tako, otprilike i ovo što mi činimo: znamo da su riječi koje smo odaslali u svijet možda preslabe da zaustave narastajuće zlo, ali mi smo ih poslali da se zna da smo na ovoj strani. Naše je da kažemo istinu, a na istini je da dalje odjekuje gdje je to presudno važno. Lično mislim da je istovremeno održavanje protesta u pet do 12 u više od 40 gradova na cijeloj planeti, itekako odjeknulo i ne može biti uzaludno. 

    U višestoljetnoj historiji Bosne i Hercegovine bilo je raznih nasrtaja koji su imali za cilj da se sruši njena postojanost i trajnost, no BiH je ostala i opstala, što je dovoljan dokaz ali i opomena dušmanima da će BiH – Domovina svih nas bez obzira na raznolikosti koje nas krase – i njih nadživjeti te poslati na ono mjesto gdje i pripadaju, na smetljište historije! Kakvo je Vaše mišljenje o ovome?

    Š. Ešić: Mislim da je sve ovo oko Bosne smišljena i dobro isplanirana prljava igra. Mislim da su je smislili, režirali, odredili joj pravila i da je vode korumpirani pohlepni političari-kriminalci, koji u tenzijama vide samo priliku da zamagle svoje lopovluke i kriminal. Bosna je vijekovima bila, a i sada je, svim svojim stanovnicima mati, nikom maćeha i jedna od naših poruka sa skupa bila upravo to: u njoj uvijek i zauvijek ima mjesta za sve nas koji smo u njoj rođeni i u njoj žive.

    Ima li neki bitan moment koji se desio prilikom protesta u Bruxellesu a da Vam je ostao u posebnom sjećanju?

    Š. Ešić: Posebno me se dojmila kratka lična ispovijest jednog od organizatora protesta, Satka Mujagića, čovjeka koji je prošao ono najgore što se moglo proći u logorima Omarske, i njegov emotivan apel da svijet ne dozvoli da se povijest ponovi.    

    Ne mogu a da se tokom ovog našeg razgovora ne dotaknem i Brčkog, gdje ste Vi čest i rado viđen gost. De nam recite koja je to “tajna veza” koja Vas veže za Brčko, jer ona očito postoji?

    Š. Ešić: Ljudi. Oni su uvijek ta „tajna veza“ sa svim mjestima na svijetu koja volimo. Jer sve gradove ne čine dragim zgrade i građevine, ma koliko one bile monumentalne i lijepe, nego ljudi koje susrećemo u tim mjestima, s kojima sarađujemo, drugujemo ili koje nosimo u dragim uspomenama, iako ih više nema među nama. Tako je i sa tom „tajnom vezom“ između mene i Brčkog. 

    Za kraj Vam ostavljam mogućnost da uputite poruku ili apel povodom aktualnih događaja, stanovnicima Brčkog ali i svim drugima koji nas čitaju, jer Otisak je odavno medij koji se čita i van granica Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.

    Š. Ešić: Sačuvajmo prisebnost, čuvajmo se „prejakih riječi“ i naglih, u ljutnji izlivenih emocija. Postupajmo razborito i pribrano, jer sve ovo što se događa, vjerujem da se događa smišljeno, provokativno, s očitom namjerom da posvađa običan pošten bosanski narod, da izazove bijes i započne belaj. Ostanimo budni, ali nipošto ne dozvolimo da mi budemo oni koji će prvi puhnuti u zapretani ratni žar i pljunuti na mir. Mir je neprocjenjiv.

    Hakija Karić i Šimo Ešić prije nekoliko godina u Brčkom

    Izbor iz biografije:

    Šimo Ešić je rođen 6. 2.1954. godine u Brezama kod Tuzle (BiH). Završio je studij jezika i književnosti 1976. godine. Radio je kao novinar Radio Tuzle i RTV Sarajevo, zatim kao urednik u izdavačkoj kući „Univerzal“. U književnosti se javlja još davne 1969. godine zbirkom pjesama “Zdravica na kraju djetinjstva”.

    Zastupljen je u kompletima Dječja književnost naroda i narodnosti BiH u 20 knjiga i Hrvatska književnost za djecu i mladež u 25 knjiga, te u lektiri za 3., 4. i 5. razred devetogodišnje osnovne škole u BiH. Zastupljen je i u brojnim izborima i antologijama u BiH, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Sloveniji i Makedoniji, te u antologiji Egzil i u prestižnom leksikonu “Ko je ko” u Njemačkoj. Knjige su mu prevedene na njemački, švedski, makedonski, slovenski, bugarski, engleski i albanski jezik, a pojedinačne pjesme i priče prevedene su mu na talijanski, ruski, bugarski, mađarski, albanski, slovenski, slovački, švedski, romski, turski i poljski jezik.

    Dobitnik je velikog broja nagrada i priznanja, od kojih navodim samo neke: Vijenac stare masline za doprinos razvoju dječje književnosti, Bar (2006.); nagrada Udruženja izdavača i knjižara BiH – Najbolji urednik (2007.); nagrada za kulturni angažman u dijaspori, Povelja Kulina bana, Manheim (2007.); nagrada Udruženja izdavača i knjižara BiH za životno djelo u književnosti za djecu, Sarajevo (2009,); nagrada Mali princ, za stvaralački doprinos razvoju dječije književnosti u BiH, Tuzla (2009.); a prvi je dobitnik nagrade Jadranskih književnih susreta „Crikveničko sunce“ u Crikvenici (2012.). 

    Godine 2008. bio je nominiran i za nagradu Astrid Lindgren – najveću književnu nagradu za dječju literaturu u svijetu, a 2009. godine je dobio Evropsku nagradu za poeziju La Bohemina koju dodjeljuje Internacionalni klub iz Hamburga. 

    Dobio je i najviše društveno priznanje rodnog grada – Tuzlansku plaketu (2011.). Osnivač je nevladine organizacije Društvo prijatelja knjige „Mali princ“ i međunarodne književne manifestacije „Vezeni most“. 

    Godine 1993. u egzilu osniva Izdavačku kuću Bosanska riječ – Das bosnische Wort u njemačkom gradu Wuppertalu.

    Član je Društva književnika BiH od 1974. godine, Udruženja pisaca Njemačke od 1998., Društva hrvatskih književnika od 2011. i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade od 2015. godine. Živi kao slobodni umjetnik u Njemačkoj i u Tuzli.

    Razgovarao: Hakija Karić

    - Advertisement -spot_imgspot_img

    POSLEDNJE VIJESTI

    - Advertisement -

    POVEZANE VIJESTI

    - Advertisement -spot_img