Možda je cilj nekih političara da od Bosne i Hercegovine naprave tri države, kazao je u intervjuu za Al Jazeeru Balkans Christian Schwarz-Schilling, bivši visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, prenosi Otisak.ba.
Iako je tu funkciju vršio tek 17 mjeseci, 2006. i 2007. godine, do danas je ostao vezan za Bosnu i Hercegovinu, gdje, osim toga što vodi Fondaciju “Schwarz-Schilling” u Njemačkoj, predaje studentima univerziteta Sarajevo School of Science and Technology (SSST).
Otisak prenosi dijelove njegovog intervjua za Al Jazeeru:
- Američki kongresmen i nekadašnji gradonačelnik Daytona Michael R. Turner nedavno je pozvao na stvaranje Dejtonskog sporazuma 2, što su uradili i neki drugi političari. Mislite li da Bosna i Hercegovina može napredovati s trenutnim Ustavom? Treba li se politika Evropske unije prema Bosni i Hercegovini mijenjati?
– Naravno da Bosna i Hercegovina može napredovati. Ljudi jednostavno moraju sjesti zajedno i pokazati volju da naprave ustav koji funkcioniše, o kojem postoji konsenzus i u kojem su zastupljene međunarodne vrijednosti, kao, npr., građanska prava i pitanja međunarodnog prava. Ako se to stvarno želi, onda se može napraviti i druga konferencija. Ali, sada organizovati drugu konferenciju, s trenutnim različitim mišljenjima unutar međunarodne zajednice – to bi samo dovelo do veće katastrofe. Bilo bi gore, jer smo u posljednjim godinama barem naučili koji su interesi različitih zemalja. Kad bismo to sada opet promiješali, bez potrebne volje, onda bi nastala katastrofa. Ne smatram da je to dobro.
- Vaš mandat kao visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini obilježio je pokušaj ustavne reforme, tzv. Aprilski paket. Tada je današnji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik bio premijer tog bh. entiteta. Sada je on najavio kandidaturu za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Nekoliko ste puta ponovili da je on glavni kočničar u Bosni i Hercegovini i da želi otcijepiti RS od Bosne i Hercegovine. Kako se odnositi prema politici Milorada Dodika prema Bosni i Hercegovini i međunarodnoj zajednici?
– Kad bi se koristilo ono što je navedeno u Dejtonskom sporazumu, ovlasti visokog predstavnika onakve kakve su trebale biti, i kad bi se išlo korak po korak, onda bi se napredovalo. Kad imate neprijateljske tzv. narode kao ovdje, koji ne odgovaraju demokratskim principima u kojima imate građane s jednakim pravom glasa, nego stvarate manjine, a onda te manjine kažu “Mi imamo ista prava kao i većina”, onda ne možete naći rješenje na demokratski način. Mora se znati. Ako želite demokratiju, onda jednako pravo glasa mora biti osigurano za svakoga, nezavisno od toga kojem narodu pripada. Bez toga ne možete ništa uraditi. Druga je stvar da su ovdje potrebne i metode kad se primijeti da vlada neslaganje. Onda se mora reći (a to je međunarodna zajednica dosad mogla uraditi): “Ako do određenog datuma ne nađete rješenje, onda će vam se suditi na sudu.” Taj sud sastojao bi se od različitih predstavnika zemalja međunarodne zajednice. Onda bi vidjeli koja pitanja tzv. istog naroda mogu donijeti rješenja, a koja ne. A ako ti narodi ne bi sami došli do odluke, onda bi taj sud međunarodne zajednice, koji bi se sastojao od iskusnih i profesionalnih sudija, donio presudu, a prije toga bi saslušao sve strane. Sud bi im rekao: “Presudu možete izbjeći samo ako se dogovorite između sebe, i to na principima Ujedinjenih naroda, jednakosti prava glasa i jednakosti naroda u smislu Ujedinjenih naroda i njihove Povelje. Svako može pročitati Povelju UN-a. Treba im reći: “Na tom osnovu morate voditi pregovore, a ako nakon određenog perioda još niste došli do dogovora, onda mora intervenisati međunarodna zajednica.”
Ovdje stvari nisu dovedene do kraja. Dogodio se rat, ali dosad je trebao doći kraj, i to prilagođavanjem ustava, koji nisu kompatibilni jedan s drugim. Imate Ustav Federacije BiH, Ustav Republike Srpske, Ustav Bosne i Hercegovine. Ti ustavi ni u jednom se pogledu ne oslanjaju jedan na drugi. Oni su u historijskom smislu došli jedan nakon drugog i nikad nisu napravljeni kompatibilnima. Zato se ovdje ni ne može vladati. Nijedan čovjek ne bi mogao vladati takvim područjem koje se nalazi u takvom stanju. Zato se moraju preduzeti i ove mjere: pregovori, poznavanje namjera svih strana, dodatni pregovori kako bi se našla rješenja za navedene probleme (dati tri mjeseca vremena za pregovore) i održavanje saslušanja, a tu imamo i evropska tijela koja mogu pomoći. Ako se ni tada ne dođe do rješenja, onda se mora upotrijebiti sud međunarodne zajednice i to se na osnovu međunarodnog prava mora prihvatiti.
- Kako gledate na hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini? Neki političari ne odustaju od ideje formiranja trećeg entiteta, a u tome imaju podršku i Milorada Dodika.
– Mislim da ovi entiteti koje imamo danas, Federacija BiH i Republika Srpska, pokazuju da bi se tim instrumentom teško došlo do razumnog rješenja. Trenutno čak nije ni moguće da se bez komplikacija napravi zajedničko tržište, s istim standardima i pravilima za uvoz i izvoz. Upravo zbog toga što se prije svega Republika Srpska ponaša kao da je samostalna država nije moguće uspostaviti dobru saradnju između entiteta. Treći entitet dodatno bi zakomplikovao situaciju. Imate dvije strane koje se moraju dogovoriti, a onda dođe i treća, i to s apsolutnom moći veta, gdje dva entiteta mogu preglasati treći. To uopće nije moguće. To bi bio put u pogrešnom pravcu.
Moramo gledati kako ćemo pravila vezana za entitete uspostaviti tako da demokratski principi opet stupe na snagu za sve građane jedne zemlje. Oni koji razmišljaju o dodatnoj državnoj ideji naroda gledaju u pogrešnom pravcu i neće tako doći ni do kakvog rješenja. Onda bi jednog dana stvari postale tako komplikovane da bi se došlo do zaključka: “Sada je možda najbolje da napravimo tri države.” I to je možda prava ideja nekih političara ovdje u Bosni i Hercegovini, a koju oni ne žele izgovoriti naglas. Ovdje i međunarodna zajednica snosi odgovornost, jer situaciju koju sam naveo ili ne želi vidjeti ili premalo pažnje posvećuje tom pitanju da uopće to vidi. Ona i danas snosi odgovornost za situaciju koju imamo na Balkanu, to nije bio samo slučaj kad sam ja istupio iz Vlade Njemačke.
