Sandra Ikanović Jovičić: Zašto je važna medijska pismenost

Foto-ilustracija: Canva
 Autorica teksta: Sandra Ikanović Jovičić 

21. vijek je vijek velikog tehničkog i tehnološkog napretka. Ono što je u pošlom vijeku bila samo premisa SF priče i filma – od načina komuniciranja, prenošenja informacija, transporta, trajnog čuvanja pokretne slike, prenosni uređaji za komunikaciju – naša je svakodnevnica. Taj veliki tehnološki napredak pojednostavio je i pojeftinio način komunikacije, a putovanja su postala jednostavnija i lakša nego ikad. Tehnologija nas je povezala i omogućila nam pristup (svim) informacijama sad i odmah, jeftinu, a u većini slučajeva i besplatnu komunikaciju sa ljudima iz svih krajeva svijeta.

Tehnološka ekspanzija omogućila je veliki napredak u obrazovanju, razmjeni znanja i iskustava, razvoj i brzu ekspanziju medija, te je stvorila potpuno nove medije, koji do samo par decenija unazad nisu bili zamislivi. Rađanje i široka upotreba interneta potpuno je transformirala način komunikacije, kupovine, učenja, rada, zabave, izdavaštva, dovela je do porasta i ekspanzije nekih grana industrije, dok su se neke počele gasiti. (Uzmite samo za primjer štampane telefonske imenike koji su iz današnje perspektive izuzetno nepraktični ili videoteke koje su nestale pojavom streaming platformi).

Napretkom tehnologija i ekspanzija interneta zauvijek su transformirali i medije, te se pored radija, televizije, te štampanih medija – novina, pojavljuju portali koji imaju mogućnost izvještavanja sa lica mjesta, sad i odmah, tokom 24 sata. Internet je omogućio i stvaranje novog formata radija i internet televizije, streaming platformi, online videoteka, te široku upotrebu društvenih mreža kao formu informisanja šire javnosti iz sekunde u sekundu.

Relativno jefitina tehnologija omogućila nam je da na našim telefonima imamo sve što nam je potrebno za konuzmiranje, stvaranje i reproduciranje medijskog sadržaja. Potpuno se promijenio i način oglašavanja i prilagodio se eri društvenih mreža.

Današnji čovjek u prosjeku provede između četiri do šest sati konzumirajući raličite vrste medijskih sadržaja dnevno, a da toga nije ni svjestan.

Ekspanzija medija, brz i lak prenos informacija, jednostav način kreiranja medijskog sadržaja i njegova reprodukcija dovelo nas je do svojevrsnog zagušivanja prostora i pretrpanosti različitim vijestima i sadržajima, koje je jako teško kontrolisati i provjeriti njihovu tačnost. Napredak tehnologije za video i foto montažu omogućio je jednostavnu manipulaciju snimljenim sadržajem, te je postalo veoma teško razlikovati originalan od sadržaja koji je pretrpio manipulaciju, što za rezultat ima i produkciju velikog broja neprovjerenog, neistinitog sadržaja, a koji se nerijetko plasira i u mainstream medijima, te se nezaustavljivo širi putem društvenih mreža. Nedovoljna medijska pismenost, koja se s pravom danas smatra dijelom čovjekove pismenosti, dovodi do širenja dezinformacija, panike, što u nekim slučajevima može imati i katrastrofalne posledice. (Primjera je jako mnogo – od trovanja zbog neprovjerenih „čudotvornih recepata“, preko trovanja deterdžentima za veš, savjeti i reklame lažnih ljekara, širenje nacionalne netrpeljivosti… Kao primjer nam može poslužiti i svakodnevno širenje lažnih i neprovjerenih vijesti vezanih za virus Covid 19, a čemu ćemo posvetiti nekoliko članaka u narednim sedmicama).

Zbog nedovoljne kontrolisanosti plasiranog sadržaja omogućen je rad velikom broju portala koji svakodnevno plasiraju neistinit sadržaj, sadržaj sa elementima govora mržnje, te vjerske i nacionalne netrpeljivosti, širenja teorije zavjere, a pri tome imaju veliku čitalačku publiku koja dalje distribuira konzumirani sadržaj.

Ako detaljnije proanaliziramo medijsku scenu Zapadnog Balkana, vidjet ćemo da su najgori mediji često najjeftiniji i najpristupačniji; da je publika – kao i drugdje u svijetu – nedovoljno koncentrisana na duge tekstove i analize; da se intrige neprestano kreiraju bez povoda i smisla; da se dezinformacije stvaraju toliko brzo da istina postaje potpuno zamagljena; da je govor mržnje svuda oko nas, uključujući medijski i politički diskurs.

Iz tog razloga potrebno je sistemski i svakodnevno vršiti edukaciju cjelokupnog stanovništva o medijima, razvijati kritičku svijest, a ujedno i regulisati rad medija kroz provjeru istinitosti plasiranih sadržaja. Medijska i informacijska pismenost bi trebala da bude sastavni dio osnovnog i sredjoškolskog obrazovanja jer najveći konzumenti društvenih mreža i savremenih tehnologija čine mladi ljudi koje treba osposobiti za razumijevanje i kritičko analiziranje konzumiranog sadržaja.

Medijsko opismenjavanje i medijska pismenost će nam omogućiti da kritički i sa dozom skepticizma pristupimo određenim sadržajima i vijestima, te da ne vjerujemo baš svakoj objavljenoj fotografiji, video zapisu, saopštenju, tekstu ili „istraživanju“.

Ovaj tekst je objavljen u sklopu projekta EDU Media koji je podržan od strane Mediacentra Sarajevo.