Safet Imamović: Posljednje utočište naših prijatelja u Distriktu nestalo u požaru

Autor teksta: Safet Imamović

Jednom prilikom sam ugledao crno auto koje se zaustavilo na Prutačama, unutra je bila četveročlana porodica a sa njima mali pas. Zaustavili su se tik pored igrališta i odjednom je tišinu prekinuo gromoglasni plač najmlađeg člana te porodice, došlo je do rasprava trzavica i još nekih čudnih zvukova. Na trenutak smo se svi okrenuli i pogledali kako izbacuju psa i onako nihilistički odlaze bez da se i okreću.

Jadni pas gleda oko sebe, njuška i odlazi. Nedugo nakon toga, vidio sam psa kako luta i postao je znatno mršaviji.

Nikad više nisam ugledao to auto niti tu porodicu, ali sam počeo da se pitam do kojeg nivoa može ići ljudska ravnodušnost. Specizam u najradikalnijem obliku manifestovan kroz suze još neiskvarene djece naša je realnost i najbolji pokazatelj našeg odnosa spram nemoćnih životinja, životinja koje pravno posmatramo kao stvari a neformalno kao nekoga ko treba da nas trpi za malo skloništa i hrane.

Psi lutalice su posljedica, ne problem, oni nisu krivi zbog stanja u kojem su se našli, realno mi smo. I mi se trebamo „pozabaviti“ uzrocima i pobrinuti se da ne izlažemo slabije životinje raznim torturama.

Odbacujemo ih, ponižavamo ih, plašimo ih pirotehničkim sredstvima i gazimo ih automobilima bez da trpimo ikakvu sankciju za to. Naš odnos prema ovim bićima nažalost pokazuje stanje dehumanizacije u kojem se kao društvo nalazimo.

Lično ja ne mogu više imati ljubimca, jer teško sam se oprostio od prethodnih. Uvijek sam osjećao da im nisam uzvratio sa istom dozom ljubavi, energije i pažnje. A ovaj članak sam morao napisati jer me potreslo saznanje da je našoj Vesni u požaru stradalo sklonište sa svom logistikom. Zaista me mnogo potreslo, obzirom da pratim njen rad i vidim kako daje bezrezervnu podršku četveronošcima ali i kako ispravlja tuđe greške, greške ljudi bez srca koji živa bića ostavljaju onog trenutka kad im prestaju biti energične i slatke igračke, i onog trenutka kada zbog svoje indolencije shvate da ne mogu preuzeti odgovornost za živote ovih nedužnih bića.

Kao što vidjeh jedan komentar „to nisu Vesnini psi, to nisu Vesnine mace“ i da zaista nisu, zato koristim ovu priliku da nas podsjetim na nešto što se zove kolektivna odgovornost. Da smo dužni, sve dok se ne bavimo uzrocima, sanirati posljedice.

Mi direktno odgovaramo za slabije, stoga vas molim da svi ovo ozbiljno shvatimo i da što prije se pobrinemo za reparaciju izgorjelih skloništa.

Ljudi imaju različita mišljenja o brčanskom azilu za pse, ali jedno je sigurno; sa ovoliko ljubavi, ove napuštene životinje neće niko bolje tretirati od Vesne.

Situacija je zaista ozbiljna a o tome svjedoče i ove fotografije nastale nakon požara, stoga dragi prijatelji i dobri ljudi, mi smo na potezu.

Hvala vam!

Broj računa na koji možete uplatiti sredstva je sljedeći:
Udruženje „Moje šape“ Brčko
Raiffeisen bank
1610000236070075
Brezovo polje bb Brčko
Paypal: donate2mypaws@gmail.com

--