Autor: Safet Imamović
Ne mogodoh a da ne primijetim kako u posljednje vrijeme, ovaj grad, grad sa puno javnih ličnosti i značajnih persona biva počastvovan novinskim člancima bez potpisa, odnosno autora.
„Ima nas vala svakakvih!“, kako reče jedan stariji kolega nekako poslije Drugog svjetskog rata.
Nisam vjerovao riječima tog starijeg kolege kad je decidno naglasio da će u vaktu pametnih telefona i vijesti na nekoj društvenoj mreži biti autora koji se ne potpisaše na svoje članke.
Sjećam se da je, pored ostalog, rekao i da će ti ljudi biti dovoljno hrabri da uživaju sve pogodnosti u društvu, da će im osnovice za platu biti u vrtoglavim iznosima ali da će se potpisivati sa nekim čudnim simbolima koji će, opet, ukazivati na sve osim na njihovo lično ime.
Nisam vjerovao kolegi, al’ kako vrijeme prolazi, vidim da je kolega bio u pravu.
Kolokvijalno, ima nas svakakvih. Fleksibilni smo i spremni smo na razne ustupke kako bi se zadržali u zoni komfora, al’ belaj nastaje u trenutku kad uz kahvu pričamo prijateljima kako smo mi novinari bolji od drugih novinara i kako nam drugi mogu samo da pozavide na krasnoj karijeri te kako smo nekim svojim člancima promijenili svijet oko sebe.
Ego nam ključa, puni smo sebe i mislimo da smo dotakli zvijezde, ali onda…
Dođemo do mjesta u sobi gdje trebamo napisati vijest, pišemo vijest, izreknemo tu i tamo i poneku gadost. Pišemo, pišemo ono i što ne mislimo kako bismo ostvarili
određene benefite.
Eh, kad završimo tekst, kad treba da upišemo svoje cijenjeno ime na mjesto autora – onda nastaje problem. Šta će se desiti? Imamo li hrabrosti da budemo ono o čemu govorimo da smo ili ćemo kao hijene čekati na već ulovljen plijen, sa izmišljenim inicijalima zasitit se taman toliko da sačekamo naredni incident kako bi opet, bez potpisa, naša vijest ugledala svjetlost dana.
Ja ću se na ovaj tekst potpisati i kao i do sada, za svaku napisanu riječ snositi krivičnu, materijalnu i moralnu odgovornost.
Moje ime je Imamović Safet i svaka slučajnost sa stvarnim likovima je promišljena.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Otiska.
