Rusmir Šerifović: Autodestrukcija Bošnjaka kao posljedica krize autoriteta

Alija Izetbegović je nesumnjivo najveći bošnjački mislilac i autoritet 21. vijeka

Kada bi u prvom mahu trebali opisati trenutni sociomentalni sklop Bošnjaka sasvim sigurno možemo reći da je to poput osobe koja se guši u plićaku. I pod tim plićakom podrazumijevamo odgojno-obrazovni plićak u kojem se dobar dio našeg naroda nalazi, a ono što najviše zabrinjava jeste da i mladi naraštaji iskazuju ovu vrstu anomalije.

Mnogo je primjera kojim možemo potkrijepiti ovakvu formu opisa, ali uglavnom svi primjeri se svode na istu suštinu.

Zašto se današnje bošnjačko življe „koprca“ u ovoj formi plićaka nekoliko je razloga.

To su prije svega veliki nedostatak samokritičnosti, samoodgovornosti i nipodaštavanje svih vrsta autoriteta počevši od elementarnog porodičnog autoriteta pa nadalje do svih ostalih vrsta autoriteta koji su potrebni svakoj uspješnoj zajednici ili narodu.

Bošnjaci su, gledano historijski, uvijek imali obrazovnog kadra koji su svojim autoritetom uspjeli uvezivati bošnjačko tkivo zarad opšedruštvenog dobra.

Bošnjaci i dan danas imaju velikih ljudi, učenjaka, alima kojim svojim primjerom i znanjem zasigurno trebaju preuzeti teret bajraktara i predvodnika.

No, problem leži u velikom trendu današnje globalizacije naših porodica i društva iz kojeg obični bošnjački čovjek ne crpi pozitivne aspekte iste te globalizacije, nego li ništa drugo do niskih poriva zbog kojih se i dobrano nalaze u gore spomenutoj vrsti odgojnoobrazovnog plićaka.

Ukoliko želimo izgraditi zdravo i napredno društvo, moramo znati da temelj takve zajednice počiva na poštivanju moralnih principa od kojih su neki provedivi na kolektivnoj bazi, a neki su isključivo rezervirani za pojedinca.

Glavna karakteristika svih principa morala, odgoja jeste da izviru iz vjeskih načela, a u slučaju Bošnjaka iz Islama.

Navest ćemo jedan primjer. Gospodar svih svjetova u jednom ajetu kaže: “O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onog što ste učinili pokajete” (el-Hudžurāt, 6).

Osnovna poruka ovog moralnog postulata kaže nam dvije stvari. Prvo – svaku vijest koja do nas dolazi (društvena, ekonomska, politička, i sl.) treba dobro provjeriti i utvrditi vjerodostojnost iste. Druga poruka je u direktnoj korelaciji sa prvom i tiče se nanošenje nepravde određenim osobama zbog osobnog propusta i prepuštanju vjerovanja u neprovjerene vijesti i informacije.

Zbog neusvajanja ovog i ovakvih principa morala u ponašanju, naše društvo trpi veliku i nesnosnu štetu.

Na dnevnoj bazi društvene mreže, kao najčešća forma protoka informacija, sve više i više dobijaju na značaju ali se nerijetko neracionalno koriste. Često se ove mreže koriste za zabavu i ubijanje i ono malo samoodgovornosti u glavama pojedinaca objavljivanjem lažnih i neprovjerenih vijesti i informacija zbog kojih zapadamo u sve dublju apatiju, a osobno i kolektivno tonemo sve dublje na skali društvene odgovornosti, samokritičnosti i samosvjesnosti.

Ovakvim ponašanjem Bošnjaka nećemo u dogledno vrijeme ugledati ekonomski i društveni prosperitet, već će nivo inteligencije kod pojedinih ostati na razini da neće vidjeti dalje od vrha pivske flaše koju će posle kusanja „zafijariti“ u prelijepe krajolike Bosne, a za svaki lični neuspjeh bit će odgovoran tamo neko na kojeg će zbog prikrivanja tog istog neupjeha svakodnevno putem tastatura sasipati drvlje i kamenje.

A autoritet je ionako neka strana riječ.

Autor: Rusmir Šerifović