Rječnik korupcije

Foto-ilustracija

U ovom članku se u velikoj mjeri oslanjamo na Rječnik korupcije, koji je izdao Antikorupcijski resursni centar, organizacija specijalizovana za istraživanje pojavnih oblika korupcije u praksi.

Korupcija nije samo podmićivanje, iako se najčešće na podmićivanje pomisli kada se povede razgovor o korupciji.

Podmićivanje je plaćanje za sticanje koristi koja ne pripada onome ko je stiče, kao što je fiksni iznos, procenat ili poslovni ugovor ili neka druga vrsta usluge u naturi pružene nekom službenom licu da bi ono preduzelo neke radnje ili da bi se uzdržalo od preduzimanja nekih radnji u obavljanju svojih zvaničnih dužnosti. Ovo je jedna vrsta podmićivanja; to je nezakonito tajno plaćanje u zamjenu za učinjenu uslugu. Ovaj izraz se koristi da bi se opisala nezakonita dobit stečena kroz pružanje neke posebne usluge.

Pronevjera takođe predstavlja vid korupcije; to je krađa (javnih) sredstava koju vrši lice kome su povjerena određena ovlašćenja. Za razliku od ostalih vidova korupcije, za pronevjeru je potrebno samo jedno lice – lopov. Nosioci službenih ovlašćenja mogu vršiti pronevjeru tako što će sistematski koristiti svoj politički položaj da steknu, obezbijede i prošire svoje privatno bogatstvo. Uzmimo za primjer slučaj Džejmsa Iborija (James Ibori), bivšeg guvernera naftom bogate nigerijske pokrajine (Delta), koji je u proljeće 2012. osuđen na 13 godina zatvora pošto je pred sudom u Velikoj Britaniji proglašen krivim za utaju i pronevjeru sredstava u ukupnom iznosu od 77 miliona dolara. Ibori je priznao krivicu po deset tačaka optužnice koja ga je teretila za pronevjeru i pranje novca, uključujući 37 miliona dolara koje je utajio prilikom prodaje dionica pokrajine Delte u privatizovanoj nigerijskoj kompaniji V Mobajl telefonija. Prema presudi, Ibori je tokom osam godina koje je proveo na mjestu guvernera nezakonito stekao nekretnine u Velikoj Britaniji i Južnoj Africi u vrijednosti od preko sedam miliona dolara, kao i cijeli vozni park luksuznih automobila u vrijednosti od oko dva miliona dolara.

Favoritizam (ili kronizam) je proces kojem je posljedica nepravična i nepropisna raspodjela državnih resursa. Favoritizam (ili kronizam) podrazumijeva davanje službenog položaja ili povlastica prijateljima i rođacima bez obzira na njihove kvalifikacije. To može biti oblik korupcije kada se ovlašćenja zloupotrebljavaju radi sticanja individualne koristi. Tako, kada je na primjer riječ o političkoj sferi, saveznici mogu dobiti povlašćeni tretman da bi se za uzvrat obezbijedila njihova podrška. Favoritizam je doživljen od strane medija kao ključni činilac skandala koji je izbio u vezi sa ostavkom predsjednika Njemačke Kristijana Vulfa (Christian Wulff) početkom 2012. Vulfu je suđeno 2013/2014. zbog toga što je navodno iskoristio određene usluge dok je bio na položaju premijera Savezne Pokrajine Donja Saksonija, tj. kako ga tereti optužnica, donosio je važne odluke o dodjeli državnih subvencija predviđenih za filmski sektor jednom uticajnom producentu, koji je u više navrata ugostio Vulfa i njegovu suprugu na skupim ljetovanjima. Skandal koji je na kraju doveo do Vulfove ostavke počeo je da se odmotava kada je u javnost procurila informacija o tome da je dobio lični zajam od 500.000 evra po veoma povoljnim uslovima preko supruge jednog uticajnog preduzetnika, a tu informaciju nije iznio pred poslanicima Bundestaga kada je trebalo. Vulf je, međutim, početkom 2014. oslobođen od svih optužbi u konačnoj presudi regionalnog suda u Hanoveru.

Nepotizam je poseban oblik favoritizma kojim su obuhvaćeni rođaci, članovi uže ili šire porodice. Dijelovi Balkana na jugu Evrope, kao i afrička društva, često se navode kao primjeri regiona u kojima je nepotizam široko rasprostranjen, zato što pripadništvo određenoj porodici ili klanu (plemenu) predstavlja važnu činjenicu, kao i lojalnost porodici ili plemenu i očekivanja koja to pripadništvo nosi. Favoritizam i nepotizam utiču na demokratske sisteme: kada se, na primjer, poslovi i funkcije dodjeljuju nekvalifikovanim licima, posljedica može biti da ti sistemi postanu neefikasni. Favoritizam i nepotizam takođe podrivaju povjerenje u pravičnost utvrđenih procedura i propisa. Nepotizam i favoritizam odvijaju se kako na visokim, tako i na niskim nivoima uticaja i vlasti. Možemo uzeti za primjer neke zemlje zapadnog Balkana, gdje je javni sektor jedan od malobrojnih poslodavaca. Iako poslovi u državnoj službi nisu naročito dobro plaćeni, oni su i dalje veoma privlačni: pružaju sigurnost dohotka i određene povlastice, kao što su penzija i godišnji odmor, kao i plaćeno bolovanje. Na primjer, direktori škola, koji imaju diskreciona ovlašćenja kada je riječ o zapošljavanju učitelja i nastavnika, optužuju se da nastavno osoblje ne angažuju na osnovu zasluga, već zbog bliskih veza s porodicama kandidata. Često direktor škole ne može steći neku očiglednu finansijsku dobit. U takvoj situaciji, motiv direktora može biti to što ga zajednica doživljava kao lice koje je „u stanju da pomjera i rješava stvari”.

Iznuda, kao i pronevjera, predstavlja oblik korupcije u kome samo jedna strana izvlači korist. Postoje izvjesna neslaganja oko toga šta se sve smatra iznudom. Po pravilu, o iznudi je riječ kada postoji ozbiljna prijetnja životu i fizičkoj dobrobiti pojedinca ili njegove porodice.

Reketiranje predstavlja tipičan primjer iznude, baš kao i prijetnja silom ili upotreba sile kojoj pribjegavaju pripadnici vojnih ili paravojnih jedinica kako bi iznudili novac i kao preduslov koji se postavlja da bi neki pojedinac ili kompanija mogli da obave neki posao. Izrazi ucjena i iznuda često se koriste kao sinonimi, zato što se u krivičnom pravu mogu primjeniti olakšavajuće okolnosti kada je riječ o iznudi. Međutim, iako iznuda jeste vid ucjene, ne može se reći da je svaka ucjena isto što i iznuda. Iznuda predstavlja situaciju iz koje se lice prema kome se iznuda vrši ne može tek tako izvući, dok u mnogim slučajevima ucjene ucjenjivano lice ima takvu mogućnost.

Trgovina uticajem označava situaciju u kojoj javni funkcioner ili lice na službenom položaju na kome uživa određena ovlašćenja, kao što je sudija, razmijeni s pripadnikom javnosti neku korist koja mu ne pripada. Službeno lice može obećati da će iskoristiti svoj realni ili navodni uticaj da bi drugom licu omogućio sticanje koristi u zamjenu za novac ili neke druge povlastice ili usluge. Jedan od najpoznatijih primjera trgovine uticajem jeste slučaj bivšeg guvernera američke savezne države Ilinois Roda Blagojevića (Rod Blagojevich). Blagojević izdržava kaznu zatvora od 14 godina, koja mu je izrečena pošto je proglašen krivim za 18 tačaka optužnice, uključujući njegov pokušaj da proda ili trampi mjesto predsjednika Obame u Senatu kada Obama postane predsjednik SAD.

Ovaj članak je omogućen zahvaljujući velikodušnoj podršci američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj je odgovornost Omladinskog centra “Vermont” i Otisak.ba i kao takav ne odražava nužno stavove USAID-a niti Vlade SAD-a.

--