Uveliko je vrijeme adventa. Brčko distrikt zajednica je naroda različitih konfesija te smo u namjeri da približimo svim građanima Distrikta značenje adventa za Otisak razgovarali s fra Mirkom Jozićem, župnim vikarom Župe Zovik i predsjednikom HKD “Napredak” Brčko distrikt BiH.
Šta je advent?
U katolika, u kršćana, godina se dijeli u nekoliko dijelova; prvi dio je advent, to je predbožićno vrijeme i ono traje četiri tjedna, onda iza toga dolazi božićno vrijeme koje je relativno kratko (traje oko 15 dana), onda dolazi vrijeme korizme što je priprema za Uskrs, onda dolazi uskrsno vrijeme i ono traje 40 dana. Zatim dolazi standardni tijek života, a potom se ciklus ponavlja.
Advent je vrijeme pripreme za Božić. U katolika je tradicionalno četiri tjedna. Utjecaj protestanata na katolike odrazio se kroz adventski vijenac na kojem se nalaze četiri svijeće. Vijenac se plete od zelenoga rastinja; od bora ili jelke. Četiri svijeće označavaju četiri nedjelje adventa. Kad bude prva, pali se samo jedna svijeća; druge sedmice se pale prva i druga i tako do četvrte nedjelje kada se pale sve četiri svijeće.
Mislim da je lijep običaj, a često po Zapadnim zemljama viđam adventski vijenac i na vratima kuća.
Kroz taj mjesec dana katolici svako jutro idu na mise zornice. I znate što, začudo, pune su crkve. Oni se malo više mole; oni čine djela ljubavi, sadaku. Organiziraju se nekada i akcije pomoći. Više se druže u svojim sakralnim prostorima i onda se osobito raduju kada dođe Božić; ide pečenka, malo se i pije. A to ima logike, jer se time proslavlja tijelo. Ali u adventu se to ne čini, tada se uzdržava. Ideja je da se u to vrijeme čovjek malo očisti.
Pamtim dok su ljudi bili siromašniji iz mog djetinjstva; ujutru se išlo s fenjerima i kada pogledate prema brijegu vidite rijeku ljudi s fenjerima.
I znate što, vrlo su ljudi veseli, raduju se. Na Badnjak je strogi post, pa se sjećam kad sam bio dijete htio sam samo malo pečenke, ali ne, ni za živu glavu to se nije smjelo.
Kako se kitilo božićno drvce?
Nikada nismo kupovali plastično drvo, uvijek je bilo prirodno. Kitilo se jajima, keksima. Ljudi kad imaju maštu uvijek naprave nešto. Čak mislim da su bili ljepši nego sada ovi. Ukrasi su bili jednostavniji, ali oni su svi bili upotrebivi; slatkiši, bombone, dugačke šećerne šipke.
Koliko je utemeljen adventski kalendar sa slatkišima za djecu s tradicijom i vjerom?
To ima veze samo s trgovinom. Trgovci su maštoviti. Prije se advent nije slavio. Konzumerizam je to. Ne treba ni to sve osuđivati, ljudi se trebaju radovati. Sve je više tjeskobe i stresa.
Zašto je značajan Božić za kršćane?
U Isusovom rođenju Bog je ušao u naš svijet. I taj događaj je vrlo važan za naše razumijevanje svijeta. Tijelo se preziralo u nekim pokretima; sve što je materijalno smatrano je zlim. Dakle, smatrano je da je ono što je dobro to je duh, a zlo je tvar. I sada dolazi ideja da Bog ulazi u svijet, on ulazi u materijalno tijelo. Zamislite koliko je to bilo revolucionarno. Mi i sada imamo predrasude prema tijelu. Oslobođenje tijela znači shvaćanje da ono u sebi nosi nešto što je više od sebe. Njemački kipar Joseph Beuys govorio je “Mi nismo tijelo, mi smo utjelovljeni.” Tijelo je nešto veličanstveno, Grci su smatrali da je tijelo znak duše. Ovo sam objasnio, jer je spasenje došlo ljudima rađanjem svetog u ljudskom tijelu.
Nitko ne može sam sebe spasiti. Postoje jeftine formule da je Isus učinio žrtvu i tu žrtvu prinio Bogu. Što je Bogu potrebna žrtva? Bitna stvar je da je on proživio jedan ljudski život, radikalno, doživio je sve nevolje, a da nikada nije otrovan mržnjom. Kad su ga ubijali on je rekao: “Oprosti im jer oni ne znaju što čine”. Možemo li mi to? Spasenje je njegov primjer da je moguće živjeti život a ne ostati otrovan mržnjom, to je ideja spasenja po Kristu.
Razgovarala Emina Osmić-Hajdarević
