Piše: Safet Imamović
Nekako, svaki početak nove godine obilježe poskupljenja. Tako je bilo i ove.
Poskupila je struja, akciza na cigarete, a najveća poskupljenja tek treba da nas zahvate početkom februara, kada rastu i cijene goriva.
Ne treba biti naročit ekonomski analitičar kako bi se shvatilo da poskupljenje goriva znači poskupljenje osnovnih životnih namirnica, ali i svega ostalog.
U granicama ove države žive konstitutivni narodi i ostali. Oni dijele i dobro i zlo, oni su aktivni učesnici privrede i na njihove novčanike se reflektuju nove, više cijene.
Vjerovali ili ne, poskupljenje potrošačke korpe isto pogađa i Bošnjake i Hrvate i Srbe.
Apsolutno, svi po istoj cijeni plaćaju hljeb i svima se obračunava struja na isti način.
Da zaključimo: svi imaju iste probleme, a te probleme im stvara neorganizovanost države kao institucije.
Različiti datumi, zajedničke muke
Datumi, državni praznici, historijski trenuci. Zastave, amblemi i natpisi na zidovima. To je ono što ove ljude razdvaja.
Neko slavi danas, neko će sutra, a ovi treći će nestrpljivo čekati svoje brojke na kalendaru.
Ta neobjašnjiva potreba za slavljem se može objasniti kao neodoljiva potreba svih naroda u Bosni i Hercegovini da pokažu kako su zapravo drugačiji od onih drugih odnosno trećih.
Ono što je zanimljivo, a dešava se paralelno sa tim obilježavanjem magičnih državnih datuma, jesu natpisi u medijima.
Naslovnice su prekrivene temama nacionalizma, ustavnosti datuma i bitnosti teritorijalnog integriteta.
Svi na svoj dan zaborave gdje zapravo žive.
Svi na svoj dan bi dali i posljednju kap krvi za cijelu teritoriju države ili barem dio nje.
Kakav patriotizam. Neobjašnjiv, naročito ako samo pogledamo podatke o iseljavanju iz nama toliko drage matične države.
Ja mislim da je bol bošnjačke, hrvatske i srpske majke ista u onom trenutku kad ispraćaju svoju djecu na autobuskim stanicama.
Bol očeva svih nacionalnosti je ekvivalenta u onom trenutku kad svaki od njih shvati da ne može svom djetetu kupiti sendvič u školi.
Ali čarolija datuma je čudo. Na ove datume, ljudi i gladni i nezaposleni vješto veličaju svoje zastave.
U tim trenucima glad više nije primarna ljudska potreba.
Šta sutra, šta poslije? Šta kad prođe taj dan u godini?
Svi se vraćaju zajedničkim mukama, svi se vraćaju na staro i opet u dubini duše osjete mali prezir prema svemu što se unutar ovih granica dešava.
Ko profitira?
Čarobni datumi na kalendaru su svojevrstan poticaj za aktuelne vlastodršce. Oni su tu da osiguraju nove mandate.
Oni su tu, da dobro žive.
Jeste li se ikada zapitali zašto političari ne bježe iz ove države?
Niko ne želi da napusti mjesto gdje mu je dobro.
Datumi koji razjedinjuju ljude su energija za njihove glasačke kutije.
Separatističke politike su nešto najprofitabilnije na ovim prostorima. Pogledajte, ove opcije su jednostavno zastupljene u javnom životu i gotovo je nemoguće zamisliti bosanskohercegovačku svakodnevnicu bez njih.
Njima ovakvo stanje daleko najviše paše, i zapravo, oni se najviše raduju tim praznicima.
Jer svjesni su, svjesni su da će im se investirano isplatiti.
Razjedinjavanje naroda u BiH je najbolja politička taktika novije bosanskohercegovačke historije.
Svima se isplaćuje.
Nemogućnost uočavanja pravih problema, nametanje sekundarnih događaja u život prosječnih građana pravi haotične razdore u međuljudskim odnosima u BiH.
Jednostavno, kad imate jako bitan praznik, onda vaši problemi nisu na meniju.
A i naravno, nećemo se lagati, praznike ionako koristimo da pobjegnemo od naših problema.
Stavovi izraženi u tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Otiska.