Prije nešto više od godinu, Tehničko-remontni zavod Hadžići, koji je prije rata zapošljavao 2.000 radnika, bio je pred stečajem, opterećen kreditima, dugovima, tužbama, potraživanjima zaposlenih i dobavljača.
U ratu gađan osiromašenim uranom, toliko opljačkan da radnici nakon rata nisu zatekli ni šarafciger, ali jesu mine, bez dogovorenih poslova i kapaciteta za rad – niko nije pomišljao da će u posljednjih nekoliko mjeseci inženjeri i uprava ove kompanije uspijeti napraviti prvi bosanskohercegovački ručni raketni bacač, koji se nije proizvodio ni u bivšoj Jugoslaviji.
“Kada sam u julu prošle godine došao tu, bilo je zaposleno 35 radnika, kojima je kasnila plata, nije bilo posla, bili su bezvoljni, infrastruktura je bila uništena. Danas smo u fazi da plaćamo bruto plate, koje ne kasne, za 80 radnika”, objašnjava na početku razgovora direktor Zavoda Meho Rekić, čiji je vizija, kada je imenovan prije nešto više od godinu dana, bila da izađu na strano tržište, iako je predviđeno da Zavod radi remont i modernizaciju naoružanja i vojne opreme Oružanih snaga BiH.
Međutim, kako za takve stvari uglavnom nema novca u budžetu, menadžement kompanije se morao snalaziti na druge načine. Tako su se poslije rata održali praveći 50.000 šljemova za Oružane snage BiH, a radili su i prsluke, pancire, vizire i drugu zaštitnu opremu za žandarmeriju Turske i deminere u BiH – pa sve do punjenja ‘sarajevskih ruža’, odnosno tragova od granata, posebnim crvenim materijalom.
Ipak, u saradnji sa drugim bh. kompanijama u namjenskoj industriji, odlučili su napraviti proizvode koji će donijeti profit i nova zapošljavanja.
“Jedan od novih proizvoda u mom mandatu je i padobran za svijetleću granatu. To je zajednički projekat Pretisa i TRZ-a koji je uspješno testiran na poligonu. Vlada nam je dala saglasnost da možemo da proizvodimo i automatske mitljareze za nitroglicerinske metke, Binas radi tu vrstu metka, i to planiramo sljedeće godine završiti. Što se tiče ručnog raketnog bacača, odnosno RPG-a, mi smo nosioci aktivnosti, Zrak je radio optiku, Pretis će vjerovatno biti nosilac izrade granate, Vitezit sa eksplozivima i Binas sa upaljačima”, kaže Rekić.
Objašnjava da se radi o pokretnoj artiljeriji koja je osnovno sredstvo pješadije, a proizvodi je još nekoliko zemalja u svijetu – Bugarska, Rusija, Iran, SAD i Kina.
“Granata koja košta hiljadu maraka ispali se RPG-om i uništi tenk koji košta milione te zaustavi napad. Ako gledate snimke na televizijama vidjet ćete da se u ratovima i u odbrani u bilo kojem dijelu svijeta koristi RPG. Tako da smo izabrali taj proizvod.”
Testovi u ekstremnim uvjetima
Jedan od nekoliko inženjera koji su radili na ručnom raketnom bacaču bio je i Elvir Škulj iz Sarajeva. Ovaj 32-godišnjak koji je prije sedam godina završio mašinski fakultet kaže da je zajedno sa starijim inženjerima, koji su tu bili zaposleni i prije rata, prekovremeno radio kako bi završili oružje.
Iskusnije kolege su crtale model na papiru, a on je radio digitalizaciju – 3D model u specijalnim kompjuterskim softverima.
“To je jako komplikovana stvar za napraviti i niko nije mogao da vjeruje da smo mi to iz prvog puta uspjeli, otišli smo na poligon i ispalili tri pojektila. I sve je zadržalo – i iste dimenzije, i iste kote, kao kada je napravljeno tek u frabrici”, prisjeća se.
Jedan od nekoliko inženjera koji su radili na ručnom raketnom bacaču bio je i Elvir Škulj [Al Jazeera]
Objašnjva da RPG ima domet od 400 metara sa velikom preciznošću te da je specifičnost ovog bosanskohercegovačkog da je lakši od onih koje proizvode druge zemlje. Upravo to, smatraju u Zavodu, čini oružje konkurentim na tržištu.
“Naš ima 6,8 kilograma, a kod ostalih je teži od sedam kilograma. Najbitnije je da smo izvršili sva moguća testiranja kada je u pitanju eksterna izdržljivost RPG-a. Znamo da ovdje i u Rusiji nije ista klima, a to oružje se mora testirati na sve moguće uslove koji postoje u svijetu i svugdje se mora ponašati isto, i u pustinji, i u močvari, i na ledu i u moru”, kaže Škulj.
Tako je bh. ručni raketni bacač bio 24 sata na temperaturama od plus 60 i minus 40 stepeni Celzijusa, u slanoj vodi, blatu, pijesku, na kiši – sve kako zahtijevaju NATO standardi – i prošao je svaki test.
Ventili za skloništa u Iraku i Iranu
Za vrijeme testiranja na poligonu, Zemka Kanlić, izvršna direktorica Zajedničke službe, zajedno sa drugim radnicima nestrpljivo je čekala da joj zazvoni mobitel kako bi saznali da li RPG radi pravilno.
“Niko nije vjerovao da smo uspjeli. Ljudi su zvali da provjere da li smo zaista napravili RPG”, prepričava Kanlić, koja već 40 godina radi u Remontnom zavodu Hadžići. Prisjeća se vremena kada se tek zaposlila i uslova koji su tada imali.
“Sve je bilo fantastično opremljeno, bilo je dovoljno vojnih kapaciteta kako bi radili, to je bilo zagrantovano. Imali smo i civilni dio, pravili smo protivudarne ventile za skloništa po Iraku i Iranu i u svijetu. Izvozili smo na sve kontinente. Bilo je zaposleno oko 2.500 radnika, pred rat nešto više od 1.400.”
Zemka Kanlić, izvršna direktorica Zajedničke službe, u Zavodu radi već 40 godina [Al Jazeera]
Ipak, nastavlja pričati, rat je uništio ovu firmu do temelja. Kada su radnici nakon toga pokušali ući u prostor Zavoda, sve je bilo minirano, a tada nisu ni znali da je možda sve i kontaminirano. Ipak, na kraju su svi zajedno četiri mjeseca čistili ono što je ostalo od njihove nekadašnje firme – a to je bilo jako malo, jer su odnesene sve mašine, oprema čak i dio asfalta.
“Da mi je plata bila 10.000 KM, a da mi je neko rekao da je NATO tu koristio osiromašeni uranij, ja tu ne bih ušla. Poslije nekoliko godina se to otkrilo a nas niko nije upozorio. Nakon rata ništa nije išlo glat, osnovni problem je što nam nadležne vlasti nisu davale posao, mi smo bili svedeni na remont par tenkova, a tako se nije moglo opstati”, kaže Kanlić dodajući da su tada sami počeli nalaziti poslove kako bi preživjeli.
Pametna odijela za rudare i vojnike
Za ovaj najnoviji, RPG, planiraju proizvodnju od 10.000 komada na godinu, a već sada postoje zainteresirani kupci iz drugih zemalja, dodaje Rekić. To će, ističe, donijeti i nova zapošljavanja, te do kraja godine planiraju da imaju 137 radnika:
“Ipak, ja sam pristalica toga da su ratovi suvišni i da trebamo više da se baziramo na civilni sektor, ali stanje je takvo kakvo jeste. Naša vizija je da proizvodimo takozvana pametna odijela koja će se koristiti i u civilnom i vojnom sektoru.”
Pametna odjela, za koja su već završeni senzori, koristili bi rudari, vojnici i drugi ljudi sa rizičnim poslovima. Putem njih, tačno bi se znalo gdje se nalaze i kakve su im životne funkcije.
Jedan od novih proizvoda je i padobran za svijetleću granatu za firmu Pretis [Al Jazeera]
“Nažalost, svako malo se dese nesreće u rudnicima, a ta pametna odijela bi uradila lokaciju rudara, a senzori poslali informacije o njegovim životnim funkcijama. Tako bismo u kratkom vremenu, u kojem nastaje panika, tražili na pravom mjestu i mogli bismo spasiti mnogo života. To planiramo predstaviti Elektroprivredi kada bude gotovo, a to bi trebalo da zaživi do kraja godine.”
U Zavodu se nadaju i poslovima za Oružane snage BiH, budući da su u budžetu planirana i sredstva za modernizaciju i popravku postojećeg perspektivnog naoružanja i vojne opreme, što je i jedan od uvjeta NATO-a za članstvo. Do tada, kažu, nastavljaju zajedno sa drugim firmama plasirati nove proizvode kako bi zavodu povratili makar malo prijeratnog sjaja.
