More

    Proces eurointegracija iz višegodišnjeg prerastao u višedecenijski

    EU koja već više od deset godina prepušta građane RS-a 'njihovom' lideru Dodiku, njegovoj propagandi... smatra analitičar Bodo Weber.

    - Advertisement -

    Procenat građana koji bi na referendumu glasali za ulazak BiH u EU je ove godine manji nego prethodne, ističu iz Direkcije za evropske integracije BiH (DEI).

    Rezultati istraživanje DEI-a ukazuju na to da bh. građani i dalje podržavaju moguće članstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji ali da podrška i ove godine bilježi pad.

    Od 76 posto bh. građana koji su 2016. bili spremni da glasaju za ulazak u EU, njih 56,5 posto u ovom trenutku podržava učlanjenje BiH u EU i tako bi i glasali na eventualnom referendumu.

    Ako se posmatraju statistički podaci prema bh. entitetima, na ovo pitanje pozitivno je odgovorilo tek 30,3 posto ispitanika u Republici Srpskoj, dok u Federaciji BiH evropske integracije zagovara 70,6 posto ispitanika.

    Dugotrajan proces

    Ovaj podatak, kaže glasnogovornica DEI-a Marina Kavaz-Siručić, kazuje samo kakvo je trenutno raspoloženje spram potencijalnog referenduma.

    “Integrisanje u EU je dugotrajan proces, zahvaljujući kojem možete poboljšati uslove života i podići standard, a da ne budete za formalno pripadanje toj integraciji u određenom trenutku. Najbolji primjer za to je Island i tamošnje javno mnijenje. Glasanje za ulazak u EU nije potpuno identično podršci procesu, i obrnuto. Ne znači da svako ko bi glasao protiv ulaska u EU ne podržava proces. Da je glasanje čin trenutka pokazuje i podatak da 2018. četvrtina građana BiH ne zna kako bi na takvom referendumu glasala niti da li bi mu se uopšte odazvala, a takvih je ispitanika u istraživanju 2016. bilo svega dva posto“, ističe ona.

    Kavaz-Siručić kaže da moguća objašnjenja razlika u godišnjim istraživanjima, nastavlja, potencijalno leže u dugotrajnosti procesa, deklarativnoj političkoj podršci integraciji naspram odsustva praktičnog djelovanja, kao i rastu populizma, kako na domaćem tlu, tako i u EU.

    Navodi da podrška građana u decenijskom intervalu bilježi pad vrijednosti, ali između pojedinačnih godina oscilira i prema gore i prema dolje i pokazuje raznolike trendove.

    “Primjera radi, osim razlike u stavovima građana FBiH i RS, u istraživanjima u posljednje dvije godine primjetan je rast procenta građana Brčko distrikta BiH koji bi na referendumu glasali za ulazak u EU“, kaže Kavaz-Siručić.

    EU prepušta građane RS-a Dodiku

    Za pad podrške Evropskoj uniji, navodi Bodo Weber iz Vijeća za demokratizaciju politike ima puno razloga.

    Prije svega su, navodi on, građani BiH dosta racionalni, “pa su u zadnje dvije godine prepoznali kako zvaničnici EU-a pričaju o velikom uspjehu EU inicijative za BiH, ekonomskim reformama domaćih elita u okiru tzv. Reformske agende, a da je realnost, najvećim dijelom, nešto sasvim treće“.

    “Uz to, vide s distance kako se unutrašnja kriza Unije dalje razvija. Ipak, mislim da kad uporedite postojeću podršku za EU perspektivu, posebno u Federaciji, sa susjednim zemljama, te sa padom podrške za EU u samim zemljama država članica, onda je podrška u BiH za EU perspektivu i dalje na vrlo visokom nivou“, smatra Weber.

    Ljudi u Federaciji BiH, nastavlja Weber, jasno prepoznaju da je spas Bosne i Hercegovine u EU integracijama. Duboko je uvjeren i da građani u RS-u nisu antievropski nastrojeni.

    “Oni su žrtve jednostranačkog sistema u entitetu, za čiji nastanak, prije nešto više od deset godina, najveću odgovornost snosi Zapad, a unutar njega EU. Ta ista EU koja već više od deset godina prepušta građane RS-a ‘njihovom’ lideru (Milorad) Dodiku, njegovoj propagandi, ta Unija koja se tješi time da lider predstavlja volju naroda – da ne bi morala da se bori protiv njega i njegove politike, destruktivne po BiH, a najviše po građane RS-a. U takvom kontekstu u kojem Dodikov režim vodi duboko antievropsku politiku, a u isto vrijeme je deklariše kao proevropsku politiku, bez otpora iz prijestolnica EU-a, građani moraju izgubit vjeru u Evropsku uniju“, mišljenja je.

    Zatvor Dejtonskog ustava

    Dodaje da građani BiH moraju vjerovati u EU, “jer EU perspektiva ostaje jedina kredibilna perspektiva za reformisanu, demokratsku i prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu“.

    “Doći će trenutak kada EU bude konačno skupila dovoljno političke volje da vodi ozbiljnu politiku prema BiH te da pomogne narodima i građanima zemlje da se spase iz zatvora Dejtonskog ustava, za dobrobit svih naroda i građana BiH. Ali građani BiH moraju i sami imati vjeru u promjenu te svoju snagu, uprkos tome što u suštini ne uživaju podršku svojih vladajućih, opozicijskih političkih elita i zvaničnika Evropske unije. Politički razvoj zemalja Zapadnog Balkana od ratova 1990-ih pa naovamo je, na žalost, pokazao da su kapacitete moći autoritarnih režima u odnos na onaj socijalistički opale, ali da to nije ugrožavalo njihovu nedemokratsku vladavinu. Razlog tome je održavanje, bojim se čak i rast, društveno-političkog konformizma, kako među elitama (političkim, intelektualnim, ekonomskim) tako i među građanima koji, na žalost, ostaju zatečeni nasljeđem autoritarne ličnosti. Socijalni protesti iz februara 2014., ali i trenutni protesti u Banjoj Luci, su dokaz da se, kada građani uspiju skupiti hrabrosti, brzo razkrinkava krhkost autoritarne vladavine i vladara“, ističe Weber.

    Nedžmu Džananović-Miraščija, profesoricu na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, su ovi podaci, kako kaže, neprijatno iznenadili.

    Ističe da je pad podrške vrlo oštar, a razlika u raspoloženju između entiteta sve veća.

    “Naravno, nikad se ne radi o jednom razlogu, već nizu povezanih faktora na koje u dužem vremenskom periodu treba obratiti pažnju. Prije svega, istakla bih činjenicu da je dugogodišnje zanemarivanje značaja ovog procesa i činjenica da je među političkim elitama ova ideja prihvaćena tek na deklarativnom nivou, spustilo BiH, u svakom pogledu, na samo europsko dno, prema nizu indikatora, ali i u pogledu odnosa sa EU. Mnogi su, tek kad je proljetos objavljen dokument Europske komisije o proširenju, shvatili da smo jedina država regiona koja nema ni status kandidata. Datumi koji su spomenuti u kontekstu drugih država regiona, te, perspektiva da BiH to realizira još kasnije – doveli su cijeli proces u situaciju da članstvo BiH u EU od generacijskog projekta započetog početkom milenija – postane višegeneracijski. Umjesto da članstvo ostavimo u naslijeđe generaciji naše djece, mi ćemo im ostaviti zadatak učlanjenja“, kaže Džananović-Miraščija.

    Proces je, nastavlja, praktično prešao iz visegodišnjeg u višedecenijski, “i to jeste deprimirajuće“.

    Iskustvo Hrvatske

    Smatra da će podrške za proces, dugoročno, biti sve manje, “čime će se brze topiti i politički kapital koji je predstavljao taj visoki stepen podrške“.

    Druga kategorija razloga je po njoj vezana za samu EU, koja se suočava s ozbiljnijim strukturalnim problemima koji propituju i samu spremnost na dalje proširenje.

    “Dnevnopolitički je moguće razumjeti da proširenje nije top tema u EU i među članicama, no strateško opredjeljenje i opasnost koju nosi prolongiranje procesa EU ne smije zanemariti prvenstveno zbog sebe.  U tom kontekstu, ni iskustvo našeg prvog susjeda nije ohrabrujuće jer smo svi svjedoci da, sad već petogodišnje članstvo u EU, nije riješilo duboke društveno-političke i ekonomske probleme, već ih je, naprotiv, izbacilo na površinu. Hrvatska, u ovoj fazi, nažalost, nikako nije poželjan model za države koje su u čekaonici“.

    Kad se govori o stepenu podrške EU integracijama u RS-u, Džananović-Miraščija kaže da se ne smije zanemariti činjenica da je “autokratska i etno-populistička vlast, koja kontrolira ključne medije, u dubokom sukobu s međunarodnom zajednicom i da je suprotstavljanje međunarodnoj zajednici, čiji je dio i EU, integralni dio njihovog izolacionističkog diskursa“.

    “U  uvjetima u kojima se ni opozicija u RS-u ne prepoznaje u progresivnoj i prounijskoj agendi, već se vlastima pokušava suprotstaviti jednako retrogradnim opredjeljenjima, rekla bih da je 30 posto podrške među građanima u RS-a čak i značajan uspjeh.“

    Smatra da građani BiH, za početak, trebaju vjerovati da zaslužuju bolje od onoga što imaju, “bolju i sposobniju, a manje korumpiranu vlast“.

    “A onda, treba da se upitaju kakvu budućnost žele za svoju djecu – jer ako nastavimo ovom istom logikom, raditi kao i dosad, stvari se neće promijeniti na bolje. A svi znamo da se s nekim drugim akterima mogu promijeniti na gore.  Naša malo starija, punoljetna djeca nam svakodnevno svojim odlascima šalju vrlo jasnu poruku gdje vide svoju budućnost i gdje prepoznaju način života kakav žele. Pitanje eurounijskih integracija je pitanje vrijednosti, ali i pitanje političkog pragmatizma. Imati perspektivu da budemo dio stabilnog, sigurnog i prosperitetnog dijela svijeta koji već šest decenija dominira kad je riječ o standardu i kvalitetu života  je prilika za bolju budućnost naše djece“, ističe Džananović-Miraščija.

    Svaki sopstveni izbor danas, zaključuje, “treba biti vođen idejom da li će takvu budućnost naša djeca imati živeći u BiH ili negdje drugdje“.

    Građani trebaju znati prednosti članstva u EU

    Marina Kavaz-Siručić smatra da građani trebaju biti informirani o procesu integrisanja i o tome šta znači biti dijelom Evropske unije, pa na osnovu tih informacija kreirati vlastite stavove spram procesa i EU.

    “Ni vjerovanje bez pokrića, ni kritika bez argumentacije (bilo čega, pa i integracija) nije razuman rezon. Građani trebaju znati šta su prednosti članstva, a šta njegovi nedostaci, čega se u procesu integrisanja treba odreći, a šta je moguće dobiti. Činjenica je da je EU mjesto sa najvećim prosječnim životnim standardom, najjača svjetska ekonomija i najveći svjetski donator, ali i da reforme u procesu podrazumijevaju vrlo bolne i nepopularne poteze i da EU nema čarobni štapić kojim je moguće riješiti probleme u pojedinačnim državama. Osim ovdašnjih, za uspjeh integracije je potrebno informisati i građane EU. Istraživanja Eurostata pokazuju da ni oni nisu odveć upoznati sa politikama EU i koristima od integracije. Informisanje građana je posao svih aktera u procesu integrisanja. I političara i institucija i civilnog društva i akademske zajednice i medija“, kaže ona.

    - Advertisement -spot_imgspot_img

    POSLEDNJE VIJESTI

    - Advertisement -

    POVEZANE VIJESTI

    - Advertisement -spot_img

    Ostavite komentar. NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove portala Otisak.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Otisak.ba zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

    Molimo Vas unesite komentar
    Molimo Vas unesite Vaše ime ovdje

    − four = five