Piše: Dženana Halimović
Obilježavajujući Dan zaštite podataka, Agencija za zaštitu ličnih podataka Bosne i Hercegovine iznijela je informacije o tome da se u zemlji i dalje krše zakonska rješenja, ali i da se određeni zakoni mijenjaju kako bi bili van domašaja zaštite privatnosti. Zaštitom ličnih podataka, kako je navedeno, nisu zadovoljni ni u formalnom ni u praktičnom smislu, a pomaka nema.
Evropska unija vodi se novim mjerama i aktima u oblasti zaštite podataka uredbe o zaštiti ličnih podataka, a u BiH ta pravila krše čak i javni organi.
Direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH Petar Kovačević napominje kako je u ovoj oblasti neophodan veći angažman onih koji su dužni provoditi važeće zakone. Međutim, to se kaže Kovačević, događa rijetko. Umjesto toga drugi zakoni se donose kako bi zaobišli segmente Zakona o zaštiti ličnih podataka i prikrile greške, te navodi primjer:
“Recimo, to je bio Zakon o matičnim knjigama u Fderaciji BiH gdje se teret dokazivanja tačnih podataka prebacuje na građane. Treba da dokazuju matičarima koji su napravili grešku, prilikom unosa u elektronsku evidenciju. Imamo matičara koji ne znaju razliku između č i ć, pa građani moraju podnijeti zahtjev da im se utvrdi lično ime jer je organ netačno unio podatke. A prvi princip organa koji obrađuju podatke jeste da oni moraju biti tačni”, navodi Kovačević.
Bilo je slučajeva da se ponavljaju prijestupi od istih firmi, kao i u slučajevima kada se od građana prilikom prijave na konkurs traži da dostave i uvjerenje o nekažnjavanju. To građani nisu u obavezi, a organ za koji treba takav dokument, zatražiće ga sam od nadležnih tijela, a nikako od građana.
Agencija je u prošloj godini obavila 83 inspekcijska nadzora. Utvrdili su da se građanima traže kopije ličnih karata i za upis na kurs stranog jezika, uzimanje matičnog broja prilikom kupovine karte za utakmicu ili plaćanja komunalnih računa zbog čega je najviše prekršajnih naloga izdato bankama.
I tu nije kraj, kaže pomoćnica direktora sektora za inspekcijski nadzor i prigovore Samira Čampara:
“Imali smo dosta prigovora građana koji su se žalili na komšije koji su ugrađivali video-nadzor, a da su upravo te komšije bile predmetom tog nadziranja. Potom je bilo i slučajeva kada su izdavane kopije zdravstvenog kartona pacijenta supružniku, što je protuzakonito, te se kasnije utvrdilo i da su oni u toku imali i brakorazvodnu parnicu”, navodi primjere.
Osim što se ne provodi Zakon o zaštiti ličnih podataka u mjeri u kojoj to treba, Ante Boras, zamjenik direktora agencije za zaštitu ličnih podataka BiH ukazuje i da je jedan od pokazatelja odnosa prema toj instituciji i činjenica da već dvije godine čekaju da se usvoji zakon o unutrašnjem ustrojstvu. Suočeni su i s manjkom kadra, te ilustrirajući to kažu da u Odjelu za prigovore nemaju nijednu zaposlenu osobu, a od 45 planiranih za rad Agencije, u njoj je uposleno 25 osoba.
Kao primjer u kom je Agencija pokazala da stoji iza građana, navode upitnik koji je grad Trebinje sprovodio kako bi, što su tvrdili, prepoznali socijalne potrebe građana, stekli uvid o prioritetima za zapošljavanje, subvencijama u poljoprivredi…
Ipak, ni u ovom, ali ni drugim slučajevima ne postoji krivična odgovornost kada se radi o kršenju zakona o zaštiti ličnih podataka, kažu u Agenciji. Kazne su simbolične, dok ukoliko se ide na sud, to traje dugo, a i teško je dokazivo.
Paradoks je i u tome što Agencija nema velike ingerencije, izuzev da prekršioce kazni sa maksimalno 10.000 konvertibilnih maraka (KM), što, opet, ne rješava duroročno probleme, jer je, ukoliko se plati u roku, kazna duplo manja.