More

    Priča o rahmetli Mehi Hadžiću koji je doživio 131 godinu/FOTO

    - Advertisement -

    U akciji jedne stare revije “Tražimo najstarijeg Jugoslovena” 1978. godine novinari su se zaputili u selo Oraš Planje udaljeno od Tešnja desetak kilometara, gdje je živio Meho Hadžić, vjerovatno najstariji stanovnik Jugoslavije.

    Kada su stigli novinari, Meho je sjeo pred kuću na klupu i počeo da priča kako se sjeća kada je u ovom selu bilo samo šest kuća, a u Tesliću jedna.

    “Imao sam više od 30 godina kada su me pozvali na gradnju pruge Usora – Pribinić. Na dionici pruge koja je išla prema Tesliću 1884. godine ispriječio se neki mlin i trebalo ga je srušiti. Tražio sam da to ne čine: “Ama ljudi, nećete nam valjda srušiti i tu kuću, koja kruh znači”, rekao sam. Ostaćemo gladni. Gdje ćemo žito mlijeti?!”,  ispričao je tada novinarima.

    Meho Hadžić je rođen 1848. godine u selu Oraš Planje. Imao je petoro braće- Mahmuta, Muju, Ahmu, Fehru i Redžu te sestru Fatimu. U vrijeme pisanja teksta svi su odavno bili pomrli. Mehin otac zvao se Arif, a majka Cura. Već ih je bio zaboravio. Supruga Ajka umrla mu je 70 godina prije nastanka teksta. Bilo joj je pedeset godina. S njom je imao sina Muharema. Nažalost, on se utopio u rijeci Usori sa 12 godina.

    Meho Hadžić je više od stotinu godina bio najamni radnik. Radio je na poljoprivrednim imanjima, sjekao drva, a najviše je vremena proveo čuvajući koze.

    Meho nije služio vojsku. Imao je urođenu manu, kraću lijevu nogu. Zbog toga je nosio štap.

    Nikada nije pušio, a nije pio ni alkohol. Hranio se isključivo kozijim mlijekom, sirom, kajmakom i pio kiselu vodu, a kada je bio s kozama na pašnjacima, često je sisao njihovo mlijeko.

    Kako je tada bilo pisano, dobio je i treće zube. Zanimljivo, svi su mu tada bili zdravi. Zubima je mogao podići meljaju ili jare od 30 kilograma.

    Prije četrdeset godina tada, kako je pisala revija, ostao je bez ikoga svoga. Primili su ga Mehmed i Rukija Ćorić. Sagradili su mu manju kuću i uveli svjetlo. Hranili su ga, odijevali, kupovali mu drva za ogrev. Kada bi pao snijeg, Mehmed i Rukija ustajali bi noću i po dva puta i ložili mu vatru.

    “Gledajući Mehu djeluje veselo kao da bi opet pošao na zelene proplanke i potrčao za kozama”, zaključili su tada novinari koji su imali priliku da upoznaju ovog čovjeka.

     Prema novijim izvorima i tekstovima koji su objavljeni o Mehi Hadžiću, na njegovom spomeniku piše “Meho Hadžić 1848-1979”, što znači da je umro godinu nakon objave tadašnjeg teksta i da je doživio 131 godinu.

    Njegov lik bio je svojevremno i na flašama jednog brenda mineralne vode iz Tešnja.

    Otisak.ba

    - Advertisement -spot_imgspot_img

    POSLEDNJE VIJESTI

    - Advertisement -

    POVEZANE VIJESTI

    - Advertisement -spot_img

    Ostavite komentar. NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove portala Otisak.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Otisak.ba zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

    Molimo Vas unesite komentar
    Molimo Vas unesite Vaše ime ovdje

    + sixty three = 64