Povodom prve godišnjice smrti: Biografija Samira Sijamhodžića – Kondora

Samir Sijamhodžić (stoji u sredini) sa komandantom Senadom Halkićem i saborcima

Povodom prve godišnjice smrti Samira Sijamhodžića, poznatijeg kao Kondor, Otisak.ba objavljuje njegovu biografiju, nastalu u junu prošle godine, koju je napisala diplomirana pravnica Selma Sijamhodžić-Vukalić iz Bihaća.

  • Sijamhodžić Samir rođen je  22.03.1971. godine u mjestu Lubarda Općina Bužim (tadašnja općina Bosanska Krupa) od oca Ahmeta (Hamdo) i majke Emine (rođ. Bašić) kao peto dijete u porodici.

Još od ranog djetinjstva bio je jako povučen, miran i skroman. Uživao je u čitanju, trenirao karate i kung-fu, volio da gleda borilačke sportove i filmove. Volio je životinje, i uvijek je bio veseo i nasmijan.

Osnovnu školu završio je u Bužimu u periodu 1978.-1986. godine, nakon čega upisuje srednju strukovnih školu sa internetom u Ljubljani koju su pohađala  i njegova dva starija brata (Esad i Sead). 

Obzirom da je bio izuzetno inteligentan i hiperaktivan mladić, teško se prilagođavao jednoobraznosti školskog sistema i praćenju nastave, jer nije nalazio ništa što ga bi ga zainteresiralo u toj mjeri da bi se tome posvetio s punom pužnjom.

Nakon neuspješne školske godine u Ljubljani vraća se u Bužim i upisuje srednju školu u Velikoj Kladuši, od koje na kraju odustaje.

1988. godine ponovno se vraća u Ljubljanu gdje se zapošljava u Ljubljansku tvornicu Litostroj gdje su već radila njegova  dva starija brata. 

Iduce godine, 1989. odlazi kod trećeg brata (Hilmije) koji je živio i radio u Zagrebu i počinje s njim raditi u građevinskoj firmi.

U zimu 1989. godine odlazi na služenje redovnog vojnog roka u Čakovec. U vojsci je bio u specijalnoj jedinici, što mu je kasnije u njegovom učešću u odbrambeno oslobodilačkom ratu u Bosni i Hercegovini bilo od velike koristi u njegovim ratnim podvizima.

Nakon odsluženja vojnog roka 1990. godine vraća se u Zagreb i nastavlja raditi s bratom Hilmijom. U Zagrebu ga zatiče i početak rata u Bosni i Hercegovini, te se obojica braće, kao dobrovoljci priključuju borbenim grupama koje odlaze na ratište u BiH u odbranu domovine. Brat Hilmija sa svojom grupom ostaje na području Slavenskog Broda,  dok Samir nastavlja dalje prema svome rodnom kraju.

Nakon mjeseci provedenih u napornom i opasnom putu prema svojoj domovini  i svome rodnom kraju, Samir dolazi na teritoriju Tuzle gdje se pridružuje vojsci Armije BiH,  čekajući priliku da se probije do svog rodnog kraja.

Međutim sudbina je htjela da cijeli ratni period provede na području Bosanske Posavine na teritoriji Brčkog gdje 1994. godine zadobija zadnje i najteže 14-to ranjavanje  nakon kojeg ostaje  ratni vojni invalid Armije BiH.

Nakon provedenih dužih medicinskih rehabilitacija i oporavka od ranjavanja, napokon dolazi u svoj rodni Bužim,  gdje nastavlja sa oporavkom u okruženju porodice.

Nastavlja živjeti u Bužimu, pomažući roditeljima na imanju i povremeno odlazeći u Hrvatsku kod brata radeći sezonske poslove. Kad god bi našao vremena odlazio bi u Brčko da posjeti svoje prijatelje koje je stekao u toku rata i s kojima je cijelo vrijeme ostao u kontaktu.

U periodu od  2008. do 2011. godine u par navrata odlazi u Brčko gdje provodi neko vrijeme pokušavajući naći posao i stan želeći ostati živjeti u Brčkom, ali kako ne uspijeva ponovno se svaki put vraća za Bužim.

2014. godine ponovno odlazi u Brčko i ovaj put ostaje sve do nemilog događaja 2020. godine, kada njegovo hrabro, dobro i iskreno srce prestaje da kuca u njegovom Brčkom kojeg je smatrao svojim drugim domom.

I zadnji put, 15. aprila 2020. godine na dan Armije BiH, za koju je živio, nalazi svoj vječni smiraj u rodnom gradu Bužim, na porodičnom mezarju Lubarda.

I ako je cijeli njegov životni put bio trnovit i težak, njegova skromnost, hrabrost kad je bila najpotrebnija, njegov veseli, iskreni osmjeh i lijepa riječ za svakog, uvijek će ostati u sjećanju njegovih najmilijih i onih koju su ga poznavali.

BiH je izgubila velikog čovjeka i heroja rata, i ako to nikad nije znala cijeniti za njegova života.

Neka mu je vječni rahmet i lahka zemlja bosanska.