Poljoprivredna proizvodnja i korupcija: Šta, kako?

Foto-ilustracija

Korupcija u poljoprivrednoj proizvodnji stvara probleme velikim i malim zemljoposjednicima širom svijeta. Pitanja korupcije utječu na vlasništvo nad zemljištem i posjed, dostupnost kredita i podsticaja, kvalitet zaliha, raspodjela vode, marketing i razvoj agrobiznisa. Ovi problemi su zajednički i razvojnim i tranziciionim ekonomijama. Međutim, u tranzicijskim ekonomijama vlade su više uključene u dijelu opskrbe, proizvodnje i marketinga, tako da postoji relativno više mogućnosti za korupciju. Ipak, društva koja ovise o poljoprivredi za preživljavanje proporcionalno su pogođena više korupcijom jer mito koji poljoprivrednici plaćaju utječe na veći procenat njihovih ionako niskih primanja.

Poljoprivreda u zemljama u razvoju zapošljava veliki procenat stanovništva i, uglavnom, vrlo siromašnog segmenta stanovništva. Farme u ovim zemljama su obično male: u Africi, na primjer, više od 90% farmi je u rukama malih zemljoposjednika. Suprotno tome, u tranzicijskim ekonomijama poljoprivredni sektor zapošljava manje od trećine radne snage, a prosječna veličina farme je velika.

U naporima za razvoj poljoprivrede, od poljoprivrednih savjetodavnih službi očekuje se da pomognu poljoprivrednicima da identifikuju i analiziraju svoje proizvodne probleme i da ih osvijeste o mogućnostima za poboljšanje prinosa na farmama kako bi ostvarili veći prihod i postigli bolji životni standard. Očito je da uloga pružatelja poljoprivrednih produžetaka uključuje širenje informacija o poljoprivrednim tehnologijama i poboljšanim praksama poljoprivrednim porodicama i osiguravanje izgradnje kapaciteta poljoprivrednika korištenjem različitih komunikacijskih metoda i programa obuke (Van den Ban i Hawkins, 1998). Međutim, normativne uloge poljoprivredne produžetke ili se djelomično ili neispravno obavljaju zbog bezbroj problema s kojima se suočava usluga. Ovi se problemi mogu razlikovati u dimenzijama i veličini, počevši od neefikasnosti i prevara među praktičarima. Agbamu (2005) je naznačio da su sljedeća glavne neregularnosti i kamene spoticanja u uspjehu razvoja i prakse poljoprivrednika.

• Kontrola i usmjeravanje aktivnosti poljoprivrednih savetodavnih sistema u zemljama u razvoju obično su od vrha do dna, a profesionalni savjetnik na operativnom nivou provodi strogo određene aktivnosti;

• Sistemi produženja su obično uvriježeni kao dio ili paradržava Ministarstva poljoprivrede;

• Ograničene su aktivnosti profesionalnog razvoja, obuke, motivacije i podrške poljoprivrednim savjetnicima;

• Sistemi su predmet intenzivne političke kontrole;

• Pored obrazovnih funkcija, od istraživača poljoprivredne produkcije u mnogim zemljama u razvoju očekuje se da obavljaju širok spektar neproširenih dužnosti koje uključuju regulatorne funkcije ili sprovođenje vladinih pravila i usluga opskrbe.

Zaključak

Korupcija u poljoprivredi može se smanjiti pažljivim odabirom projekata i dobre procedure u realizaciji projekata. Ključno je razviti programe koji imaju širok spektar podrške koji, ako se pravilno implementira, može poboljšati kvalitet života i smanjiti korupciju.

Ovaj članak je omogućen zahvaljujući velikodušnoj podršci američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj je odgovornost Omladinskog centra “Vermont” i Otisak.ba i kao takav ne odražava nužno stavove USAID-a niti Vlade SAD-a.