Pismo koje je oko 626. godine (negdje se navodi i 628.) poslanik Muhamed a.s, poslao monasima manastira „Sveta Katarina“, koji se nalazi na Sinaju, prema jednim izvorima nastalo je nakon što je to područje potpalo pod muslimansku vlast.
Postoje podaci i da je poslanik Muhamed a.s često posjećivao pomenuti manastir i vodio razgovore sa kršćanskim svećenicima.
Pismo koje je Muhamed uputio sinajskim monasima nije bilo tek puki edikt iz kojeg su oni trebali čitati svoja pojedina prava u državi u kojoj su bili, uslovno rečeno, manjina, nego je riječ o pismu koje se u prvom redu stavlja na znanje svakom muslimanu u toj zemlji u smislu zapovijedi. To, pismo, dakle, nije bilo neka vrsta garanta nemuslimanima u muslimanskom društvu – mada jeste i to – nego je ono ponajprije bilo trajni zalog povjerenja koje je musliman, ne samo formalno, imao svjedočiti pred pripadnicima druge religijske grupe.
Sultan Selim Prvi je originalno pismo odnio u Istanbul 1517. gdje se i danas čuva u muzeju „Topkapi“, a na zahtjev monaha je napravljena kopija i ostavljena u manastiru.
Sadržaj pisma je sljedeći (skraćena verzija):
„Ovo je poruka od Muhammeda ibn Abdullaha, kao ugovor s onima koji su prihvatili kršćanstvo, diljem svijeta; mi smo uz njih. Uistinu, ja, služitelji, pomagači, i moji sljedbenici štitimo kršćane jer oni su moji sugrađani; i tako mi Allaha, ja ih štitim od svega što im je nemilo. Niti će njihove sudije biti maknute sa svojih položaja, niti njihovi monasi iz svojih manastira.
Niko neće uništavati kuće njihove religije, niti im nanositi bilo kakvu štetu; nijedan musliman neće uzeti nešto iz njihove kuće i odnijeti to u muslimansku kuću. Kada bi iko učinio bilo šta od ovoga, narušio bi ovaj ugovor i bio bi nepokoran svome Poslaniku.
Zaista, kršćani su moji saveznici, i oni imaju moju riječ i povelju koja će ih štiti od svega što mrze. Niko ih neće prisiljavati da putuju, niti primoravati da ratuju. Muslimani će se boriti za njih.
Ako se žena kršćanka bude udavala za muslimana, to neće biti bez njezine volje i dozvole. I neće joj se priječiti da posjećuje crkvu i izvršava molitvu…
Njihove crkve će biti poštovane. Kršćanima se neće zabranjivati da ih popravljaju, niti će se narušavati svetost njihovih zavjeta. Nijedan musliman ne smije narušiti ovaj ugovor sve do kraja svijeta.”
Sačuvano pismo
Glavni cilj ovakve odluke bio je svakako izgradnja zajednice na principima pravde i vladavine zakona, pred kojim će svi ljudi, bez obzira na svoju različitost ili specifičnost, biti ravnopravni.
