Opće gledajući sa sigurnošću možemo tvrditi da je pčelarstvo činilo, ako ne najvažniji, onda sasvim sigurno jedan od najvažnijih segmenata privrednog razvoja srednjeg vijeka, kako u Bosni, tako i u ostatku srednjovjekovne Evrope.
U nedostatku šećera med je korišten kao zaslađivač, dok je vosak bio vidno neophodan za osvjetljivanje kako prostorija tako i ulica gradova te zaseoka i sela.
Time se mogao ostvariti dupli profit, što je uzrokovalo da pčelarstvo bude jedna od najugroženijih privrednih grada iz razloga što se košnice sa pčelama često nalazila ne udaru pljačkaša, čemu svjedoče brojni dubrovački dokumenti.
Samim time što je pčelarstvo veoma zastupljeno u dubrovačkoj dokumentaciji svjedoči da je ono bilo veoma cijenjena privredna grana u Dubrovačkom zaleđu i na prostoru današnje istočne Hercegovine.
Na osnovu dokumenata za period od 1351. do 1437. godine uočavamo preko 30 ugovora o pčelarstvu, dok se broj košnica za uzgoj kretao od 3 do 30.
Takvi ugovori su podrazumijevali uzajamnu korist, pa se tako prema ugovoru sa kraja 1351. godine navodi da bi se pčelinji vosak i med iz šest košnica dijelio po pola – pola bi dobijao vlasnik, dakle, Dubrovnik, a drugu polovicu uzgajivač, dok bi novi rojevi bili dijeljeni po sistemu da vlasnik dobije 2/3 a uzgajivač 1/3.
Slične ugovore uočavamo i u kasnijem periodu. U slučaju slabog posla podrazumijeva se da se eventualna šteta zajednički snosi, kako to pokazuje jedan primjer iz 1415. godine. U opravdanom slučaju štetu bi snosile obje strane, dok bi u slučaju nebrige uzgajivača svu štetu snosio on sam.
Kao što smo već naveli pčele sa košnicama i vosak su bili čest predmet pljački. Dubrovački izvori svjedoče da je u periodu od 1373. do 1468. godine zabilježeno 69 velikih pljački ove robe.
Pri tome je opljačkano ukupno 410 košnica. Obično su u pitanju bile pljačke do ispod 10 košnica, dok je taj broj bio znatno veći u desetak slučajeva.
Tako je naprimjer pljačka u Popovu iz 1428. godine rezultirala krađom 23 košnice, dok je pljačka iz 1422. godine u Srebrenici rezultirala pljačkom 24 košnice. Broj primjera pljački pokazuje da je pčelarstvo bilo izuzetno razvijeno.
Teško je ustanoviti i o kojim količinama meda i voska se radilo. Posjedujemo primjer iz 1373. godine da je u Tribimlji opljačkano 50 libara voska, a u Dubrovniku je tada 1 libra bila 358 grama, što bi značilo da je ukradeno 17,9 kilograma voska. Jula 1420. godine u Trebinju je, između ostalog, ukradeno sedam “quingos” meda.
Ako uzmemo da je “quingos” težio oko 22 kilograma, onda zaključujemo da je ukradeno 150 kilograma meda.
Najveća zabilježena krađa se desila u novembru 1436. godine kada je Vukosav Radosavić optužio vojvodu Stjepana Vukčića Kosaču da mu je otuđio dva milijara meda. Obzirom da je tada 1 milijar bio oko 373 kilograma, zaključujemo da je ukradeno oko 746 kilograma meda.
Također, na osnovu dokumenata saznajemo i moguću vrijednost meda iz toga perioda. Tako je krajem decembra 1421. godine Petko Radosalić podigao optužnicu protiv neimenovanih kradljivaca dvije velike košnice pune meda u vrijednosti od 12 perpera, što proizilazi da je jedna vrijedila 6 perpera odnosno 2 dukata. Još jedan primjer upotpunjava prvi.
Naime, u decembru 1449. godine Ljepo Petković iz Obrva podigao je tužbu protiv neimenovanih kradljivaca zbog pljačke jedne košnice u vrijednosti od dva dukata. Time dolazimo do zaključka da je jedna košnica meda u srednjovejkovnoj Bosni tokom prve polovine XV stoljeća iznosila 2 dukata, odnosno 6 perpera, ili 72 srebrena dubrovačka dinara.
Pčele i pčelinji proizvodi nisu bili samo predmet običnog puka srednjovjekovne Bosne. Za njega su jednako bili zainteresirani i predstavnici bosanske vlastele. Primjer toga je pčelar Pribisava iz Obanske, za kojeg se usputno, na jednom mjestu iz novembra 1433. godine kaže da je držao i uzgajao pčele za bosanskog vojvodu Sandalja Hranića.
Bosnae.info//Otisak.ba
