Štetnost za temeljne vrijednosti društva i države, dovele su do toga da je na globalnom nivou došlo do potrebe da se posveti značajna pažnja borbi protiv korupcije, usvajanjem između ostalog brojnih konvencija. Trenutno u svijetu na snazi su sljedeće međunarodne konvencije o borbi protiv korupcije:
Konvencija Ujedinjenih nacija o borbi protiv korupcije – U Preambuli konvencije navedena je zabrinutost povezanosti korupcije i drugih oblika kriminala, posebno kada je u pitanju organizirani kriminal i privredni kriminal, uključujući pranje novca, zbog slučajeva korupcije koji uključuju ogromne količine dobara. Ciljevi navedene konvencije su:
- unaprijediti i ojačati mjere za efikasnije i uspješnije sprečavanje i borbu protiv korupcije;
- unaprijediti, olakšati i podržati međunarodnu saradnju i tehničku pomoć u sprečavanju i borbi protiv korupcije, uključujući povrat dobara;
- unaprijediti integritet, odgovornost i dobro upravljanje javnim poslovima i javnom imovinom.
Krivičnopravna konvencija Vijeća Evrope o borbi protiv korupcije – Konvencija daje okvirne definicije koruptivnih delikata domaćih i stranih javnih funkcionera, članova skupština, sudija i funkcionera internacionalnih sudova, kao što su primanje i davanje mita u privatnom sektoru, pranje novca iz koruptivnih akata i računski prekršaji, koje države u domicilnom pravu trebaju propisati kao krivična djela. Osim toga, konvencija predviđa obavezu uspostavljanja nezavisnih specijaliziranih institucija za borbu protiv korupcije u kojima će biti zaposleno obučeno osoblje i jasno obezbijeđeni izvori finansiranja.
Građanskopravna konvencija Vijeća Evrope o korupciji – Svrha donošenja Konvencije propisana je članom 1 u kome je navedeno da će svaka strana osigurati u svome domaćem pravu djelotvorna sredstva za lica koja su pretrpjela štetu kao rezultat radnji korupcije, koja će im omogućiti da ostvare svoja prava i interese, uključujući mogućnost dobivanja naknade štete.
Konvencija Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organiziranog kriminala – Navedena konvencija propisuje da će države potpisnice određena ponašanja inkriminirati kao krivična djela, te se propisuje da će države potpisnice usvojiti neophodne zakonodavne i druge mjere da bi se utvrdilo krivično djelo, kada je učinjeno s namjerom:
- obećanje, ponuda ili davanje državnom službeniku, posredno ili neposredno, neprimjerene koristi, namijenjene njemu lično ili nekom drugom licu ili entitetu, kako bi taj službenik djelovao, ili se uzdržao od djelovanja u obavljanju svojih službenih dužnosti;
- traženje ili prihvatanje od strane državnog službenika posredno ili neposredno, neprimjerene koristi namijenjene njemu lično ili drugom licu ili entitetu, kako bi taj službenik djelovao ili se uzdržao od djelovanja u obavljanju svojih službenih dužnosti.
Također je propisano da će svaka država potpisnica razmotriti usvajanje neophodnih zakonodavnih i drugih mjera da bi se ustanovilo kao krivično djelo ponašanje koje je naprijed opisano, u čije izvršenje je umiješan strani državni službenik ili međunarodni državni službenik.
Ovaj članak je omogućen zahvaljujući velikodušnoj podršci američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj je odgovornost Omladinskog centra “Vermont” i Otisak.ba i kao takav ne odražava nužno stavove USAID-a niti Vlade SAD-a.
