Predstava „Kozocid“ savršeno korespondira sa današnjim vremenom i predstavlja bezuslovnu i bezumnu odanost vlastima i režimu. U njoj će se, bez sumnje, pronaći svi narodi bivše Jugoslavije, što je sinoć potvrdila i brčanska publika gromoglasnim aplauzom. Predstava je inspirisana stvarnim događajima poslije Drugog svjetskog rata na našim prostorima, koji bi danas spadali u rubriku „Vjerovali ili ne“, kada je prema naredbama Saveza komunista bilo naređeno da se ubijaju koze. Prema tekstu i režiji čuvene Vide Ognjenović, priču su savršeno donijeli glumci Gradskog pozorišta iz Podgorice.
Vida Ognjenović je nakon predstave, tokom Okruglog stola, istakla da se danas tom vremenu možemo podsmijevati, ali da se time smijemo i sami sebi.
„Tim ljudima tada nije bilo do smeha. Ovo nije predstava o tome kako je nekada bilo strašno, a više nije. Ovo je predstava o tome kako je svaka naredba bez pogovora i svaka naredba koja ne misli na čoveka, nego se misli na izvršenje koje potvrđuje naredbodavca, opasna. Društveno opasna i humano opasna. O tome smo hteli da pričamo“.
Glumac Igor Đorđević koji u predstavi tumači lik profesora koji se grčevito bori za opstanak koza u Crnoj Gori, ističe da ova predstava govori o borbi vlasti i struke.
„Tema jeste borba vlasti i struke i da li vlast ima sluha da čuje struku ili joj je bitno da nametne svoje, bez osećaja za čoveka koji je na dnu. Ta stvar, koja se u našoj predstavi zove „kozocid“, mi i danas živimo tu stvar, a to treba jasno reći. Zato naša predstava tako i komunicira sa publikom, jer se odnosi i na današnje vreme, na ono što nas danas tišti. Vidimo kako ljudi koji nemaju previše znanja danas napreduju, zbog lojalnosti, zbog nekih drugih stvari, samo ne zbog stručnosti. Ja stvarno mislim da je današnje vreme antistručno. Iz toga sam izvukao inspiraciju za lik profesora, da se čuje i ta strana struke.“
Glumica Dubravka Drakić igrala je lik Stane, žene koja na čelu Antifašističkog fronta žena, koja se borila za glas žena u tom vremenu.
„Ja sam zastupala tezu da žene ženama moraju da pomažu. Ja vjerujem da me je Vida Ognjenović zbog toga izabrala za ovu ulogu, jer je vjerovala da se mogu nositi sa borbom za prava žena. Ovo je svakako dobra priča, koja je angažovana i koja se tiče nas.“
Milivoje Mišo Obradović igrao je lik predsjednika Partije, koji je suludo vjerovao u ideje koje su dolazile sa vrha.
„I danas ima takvi ljudi. Ja vjerujem da su partije danas više nego ikada pune mladih ljudi, nekih časno zalutalih u svojim idejama, a ima i onih koji vide svoju računicu. Ja smatram da je lik koji ja igram, a to je mladi predsjednik Jovan, zaista iz svojih realnih uvjerenja u svemu tome. Ali ta uvjerenja koliko god da su jaka, ispostavljaju se kao vrlo plitka, jer mu njegova sužena svijest ne dozvoljava da misli izvan okvira i direktiva koje mu je neko zadao. To znači da apsolutno nema kritičku svijest prema onome što mu je zadatak i on to sprovodi kao slijepi poslušnik. Mnogo je takvih ljudi danas u politici. To je, sa jedne strane, povod za smijeh, a sa druge naša strane realnost.“
Risto Krstov je lik koga tumači Mladen Nelević i on nosi suštinu prostora Crne Gore.
„Ovaj tekst je baš priča o nama. Nema veze što je iz tog vremena, jer još uvijek govori o nama. I o vlasti i o narodu. Moj lik duhovito kroz predstavu ponavlja to da je vlast prethodno dozvolila da ostanu bijele koze, ali njemu to nije smiješno, to predstavlja neko njegovo nadanje.“
Nikola Šimić Tonin je istakao da se poistvijetio sa ovo pričom.
„Oduševio me tekst. To nije ono vrijeme, to je ovo vrijeme. Dolazim iz Hrvatske i svakodnevno slušam takve priče. Ideja je fenomenalna.“
Suad Alagić je istakao da je ovo predstava koja zaista drži pažnju.
„Moje čestitke sjajnoj Vidi Ognjenović ali i odličnoj glumačkoj ekipi, koja je ovo odlično donijela. Ovo je bio sklad energije, znanja, umijeća.“
Ovogodišnji selektor Vlado Kerošević rekao je da je ovu predstavu odabrao pomalo i iz ličnih razloga.
„Vida Ognjenović je enciklopedija koja hoda. Ona je ostavila ozbiljan i neizbrisiv trag kroz svoj rad. Ja sam kao mlad glumac u Tuzli sa svojim kolegama radio predstavu „Brutov nož“. Međutim, problem je bio što je Partija u Tuzli tada zaključila da ja tom predstavom želim da srušim ustavni poredak Jugoslavije. Predstava je zabranjena, a ja i nekolicina glumaca smo tada otišli u Beograd, gdje nas je dočekala profesorica Vida Ognjenović, koja je tada bila generalni sekretar Udruženja dramskih umjetnika Jugoslavije. Ona je intervenisala da nas tada primi Lazar Koliševski, predsjednik Socijalističkog saveza. On je poslao telegram u Tuzlu i nama je predstava odobrena. Zato sam lično doživio ovaj tekst.“
Piše: Dejana Krstić
Foto: Dejan Đurković
Izvor: Susreti.co.ba
