Opet smo svjedoci apsurda koji se ponavlja iz izbora u izbore: kandidati sa sumnjivim, pa čak i kupljenim diplomama, ponovo traže naš glas. Svaki put kada se pojave na izbornim listama, šalju uznemirujuću poruku društvu – da je varanje sistema ne samo prihvatljivo, već i korisno. Nažalost, takva praksa ima dalekosežne posljedice, koje podrivaju povjerenje građana u institucije, obrazovni sistem, pa i same temelje demokracije.
U društvima gdje je obrazovanje temelj uspjeha i društvenog napretka, diploma predstavlja više od običnog komada papira. Ona je simbol truda, znanja i predanosti. Ali, šta se događa kada se taj simbol pretvori u robu koja se može kupiti? Takvi postupci omalovažavaju sve one koji su svoju diplomu stekli poštenim radom, ali i srozavaju vrijednost obrazovnog sistema u cjelini.
Kandidati s kupljenim diplomama šalju jasnu poruku – poštenje nije nužno za uspjeh, dovoljni su novac i veza. Ovakva poruka može imati poražavajući učinak na mlade generacije, koje sve više gledaju kako prečice vode do vrha, dok se trud i radna etika čine uzaludnim. Ako se takve prečice toleriraju i nagrađuju, šta to govori o društvu koje ih prihvata?
Ako su ti kandidati već jednom prevarili na putu do diplome, možemo li im vjerovati da neće varati i kada budu donosili odluke koje utiču na naše zajednice? Političari su ti koji kroje zakone, upravljaju javnim resursima i predstavljaju interese građana. Kada osoba s kupljenom diplomom uđe u politiku, njeno prisustvo samo potvrđuje ideju da je prevara legitimna strategija za postizanje ciljeva.
Takvi političari često vode politiku koja nije u interesu javnosti, već isključivo njima samima. Ako su spremni varati na početku svoje karijere, malo je vjerovatno da će kasnije promijeniti svoj način djelovanja. Naprotiv, oni su vjerovatno skloni daljnjim malverzacijama i manipulacijama, koristeći svoj položaj za lični probitak, a ne za dobrobit društva.
Upravo zato, izbori su ključni trenutak kada građani mogu i moraju pokazati svoje neslaganje s takvom praksom. Birajući kandidate s moralnim integritetom i stvarnim kvalifikacijama, možemo poslati jasnu poruku da nećemo tolerisati varanje, bilo na obrazovnom ili političkom polju. Demokratija ne znači samo pravo glasanja, već i odgovornost pri izboru onih koji će nas predstavljati. U društvu u kojem prevara postaje norma, svi gubimo. Povjerenje u institucije poljuljano je svakim novim mandatom koji osvoji kandidat sa sumnjivom diplomom, a time se urušava i temelj na kojem počiva cijela zajednica.
Na kraju, pitanje nije samo možemo li vjerovati kandidatima s kupljenim diplomama, već možemo li si priuštiti da im vjerujemo? Svaki glas za takve kandidate dodatno produbljuje krizu povjerenja u društvu, obrazovanju i institucijama. Vrijeme je da prekinemo taj začarani krug i biramo one koji su se dokazali poštenim radom, a ne prevarom.Birači su ti koji mogu zaustaviti ovu spiralu nepoštenja. Potrebno je samo jedno: pažljivo birati i glasati s odgovornošću prema sebi, svojoj zajednici i budućim generacijama. Samo tako možemo izgraditi društvo koje cijeni prave vrijednosti – rad, znanje i poštenje.
