Obrazovanje i pandemija – prostor za korupciju?

Foto-ilustracija

Koronavirus je trenutno zastupljen svuda oko nas. Velikom brzinom se širi i inficira naša tijela, ali i naš um. Svi mediji informišu o trenutnom stanju uz evidentnu konstataciju da niko nije svjestan i dalje kakvu štetu će da uzrokuje virus. Iz globalne situacije neizvjesnosti nameće se i pitanje kako virus djeluje na obrazovni proces, koje su mogućnosti koje se nude nastavnicima i učenicima, te da li se u moru nejasnoća otvara i prostor za dodatnu korupciju, na šta se posebno mora obratiti pažnja. Evidentno je da će korona neko vrijeme biti sa nama nanoseći štetu koja se ne može zanemariti. Međutim, korona je odlična prilika za promjene koje, nažalost ili na sreću, ne možemo promijeniti. Na nama je samo da odlučimo da li će promjene biti samo loše ili ćemo se potruditi da promjene budu i dobre.

Ukoliko uzmemo u obzir da svakodnevno se čuju izjave da je prema nekoj statistici veliki broj učenika i studenata mitom ostvario određeni obrazovni segment, bitno je da u vrijeme pandemije posebnu pažnju posvetimo i korupciji u obrazovanju, odnosno suzbijanju iste. Neophodne je da se vratimo osnovnim postulatima obrazovanja bez obzira da li se primjenjuje klasična nastava ili nove prakse i izazovi koje nam donose online metodi obrazovanja.

S tim u vezi još jednom bitno je da napomenemo da obrazovanje je učenje određenih vještina ili generalnog znanja, dobrog rezonovanja i mudrosti sa ciljem nastavka kulture. Kako bismo prevenirali korupciju u vrijeme pandemije bitno je da se vodimo sljedećim:

  • Pravo na obrazovanje je jedno od osnovnih zagarantovanih ljudskih prava.
  • Obrazovanje u svim stanjima društva uključujući i pandemiju mora da bude osnovni cilj svakog društva jer je kamen temeljac svih daljih razvoja i mora se spriječiti svaki mogući oblik korupcije u obrazovnom sistemu.
  • Devet osnovnih postulata poboljšanja obrazovanja, kojima se treba voditi i za suzbijenje korupcije u obrazovanju u vrijeme pandemije, po Jerome Bruneru je:
  1. Svako stvaranje znanja stavlja se u odnos na perspektivu na kojoj se temelji;
  2. Svi imaju ograničenja u izgradnji stvarnosti i tome se mora posvetiti pažnja tokom obrazovanja;
  3. Obrazovanje mora poslužiti za stavaranje vještina i znanja za razvoj konstruktivizma, a ne samo za sprovođenje nastave;
  4. Obrazovanje se mora graditi na principu interakcije gdje obje strane imaju mogućnost iznošenja sopstvenog mišljenja i viđenja iste situacije;
  5. Obrazovni sistem mora se razviti na principu da je usmjeren ka stvaranju vanjskih djela korišćenjem različitih metoda (nastavni proces, knjige i slično) koje su u interesu zajednice;
  6. Obrazovanje nikad nije neutralno jer uvijek ima ekonomske i društvene posljedice;
  7. Obrazovanje priprema djecu da igraju aktivniju ulogu u ostatku institucija koje se odnose na kulturu kojoj djeca pripadaju;
  8. Obrazovanje se mora voditi na način da se prate posljedice koje formalno obrazovanje izaziva u formirnju ličnog identiteta;
  9. Obrazovanje mora pratiti uticaj koji izaziva kada je u pitanju narativna sposobnost djece u okviru kulture kojoj pripadaju.

Ovaj članak je omogućen zahvaljujući velikodušnoj podršci američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj je odgovornost Omladinskog centra “Vermont” i Otisak.ba i kao takav ne odražava nužno stavove USAID-a niti Vlade SAD-a.