Nemanja Ostojić iz Brčkog: Maštam o normalnom životu

Autor: Željko Lazarević

Nemanja Ostojić iz Brčkog za Otisak je ispričao svoju tešku životnu priču. 

Rođen je 1998. godine. Nakon razvoda roditelja 2000. godine ostaje da živi sa ocem, sve do svoje šeste godine. Tada otac odlazi na izdržavanje zatvorske kazne a Nemanja u hraniteljsku porodicu. Neko vrijeme proveo je kod rođene bake u Splitu, da bi 2010. godine bio vraćen u Brčko i smješten kod Zlate Puhovac. Zlata Puhovac iz Brčkog do sada je kao hranitelj podigla 23 djece.

Zlata: Pošten i vrijedan mladić

  • Nakon što je završio srednju školu u Sarajevu, prihvatila sam ga ponovo i preko Centra za socijalni rad „izganjala“ da se Nemanji dodijeli stan. Dobio je rješenje za stan u naselju Grbavica. Stan se treba opremiti, a i računi se moraju  plaćati. Sve to je nemoguće bez novca, odnosno zaposlenja. Apelovala bih na sve firme koje imaju potrebu za radnikom da se jave. Nemanja hoće sve raditi. Od posla noćnog čuvara, do pekare, kafića… bilo šta – tvrdi Puhovac.

Nemanja srednju školu završava u Sarajevu, kako sam tvrdi odličnim uspjehom i sa primjernim vladanjem.

“Ne želim biti parazit već normalan član ovog društva”

  • Jedno vrijeme pokušavao sam se zaposliti u Sarajevu ali cijela ova situacija sa Coronom i nije baš bila povoljna za posao. U jednom trenutku ostao sam na ulici. Spavao po parkovima, haustorima i ruševinama. Svoj rođendan sam dočekao na ulici, da bi me teta Zlata pozvala da se vratim u Brčko. Ona je jedina osoba u mom životu koja me gleda kao majka i koju mogu i smijem osloviti tako. Iako sam punoljetan, dala mi je besplatan smještaj i hranu. Malo me i sramota. Ne želim biti „parazit“ već normalan član ovog društva. Preko Centra za socijalni rad sam dobio stan u naselju Grbavica. Još se nisam preselio. Stan nije opremljen, a i računi se moraju plaćati. Po ko zna koji put krećem od nule. Kažu da treba da se integrišem u društvo i želim biti normalan i priznat građanin ovog društva. Ali je zaista teško. Majka ne želi čuti za mene. Nije ni dužna, možda. Nemam poznanstvo, porodične prijatelje niti bilo koga ko bi mi mogao pomoći. Ne tražim milostinju, tražim samo priliku da radim i živim život dostojan čovjeka – zaključuje Nemanja.

Ukoliko među čitaocima ima onih koji mogu ponuditi zaposlenje ovom mladiću, mogu kontaktirati broj telefona 065/934-460.