„Kod nas su se ljudi borili protiv Židova i njihovih špekulacija, protiv njihovih prevara i izrabljivanja. Njih je nestalo iz čaršije, ali je u čaršiji ostao židovski duh špekulacije, podvaljivanja, nabijanja cijena i lihvarenja u tolikoj mjeri da pokvarenost stanovitih trgovaca, bez obzira na vjeru, zasjenjuje rad nestalih Židova.“ (“Trgovačko poslovanje i privređivanje u svijetlu islamskih propisa”)
Ovo je citat iz teksta Mustafe Busuladžića zbog kojeg ga je dio javnosti, nakon što je odlučeno da se po njemu nazove osnovna škola u Sarajevu, optužio za antisemitizam, fašizam i nacizam, a u posljednje vrijeme ustalilo se nazivati ga ustašom i stavljati bok uz bok sa zločincima poput Hitlera, Himmlera i Pavelića. Međutim, analiza ovog citata u kontekstu cijelog teksta, demantira ove optužbe.
Mustafa Busuladžić govori o borbi, ne misleći ni na oružanu borbu, ni na genocidnu strategiju nacista i deportaciju Jevreja u konclogor. Borba „protiv (…) njihovih špekulacija, protiv njihovih prevara i izrabljivanja“ nije borba protiv prava Jevreja na slobodu i život i odnosi se na njihov način trgovanja. U ostatku teksta o Sarajevu tokom Drugog svjetskog rata, Busuladžić bez ograda najviše krtikuje muslimane zbog iste stvari – zbog nepoštene trgovine kojom je najviše bilo pogođeno protjerano stanovništvo iz Istočne Bosne koje „nema ni za kukuruznog kruha“. Može se raspravljati, s ove distance, o tzv. političkoj korektnosti njegovog nalaza dok se nad Javrejima provodi holokaust širom Evrope, pa i u BiH. Može se raspravljati i o tome jesu li Jevreji doista pokrenuli trend izrabljivačke trgovine i bili njenim nosiocima. Tim slijedom može se Busuladžića teretiti za krive procjene i, eventualne, neutemeljene optužbe, može se reći da je bilo nekorektno o tome pisati za vrijeme trajanja holokausta, ali ne može se reći da je zagovarao odvođenje i odstranjenje Jevreja u konclogore, da je bio sljedbenik ustaštva i nacifašizma. No, ako se utvrdi da je precizno dijagnosticirao uzroke trgovačkog haosa i visokih cijena, može se dokazivati i reći da Busuladžić ne samo da nije bio antisemita, nego je dao tačnu sliku neprihvatljivog trgovanja u Sarajevo tokom Drugog svjetskog rata.
„Naša muslimanska i nemuslimanska čaršija nije ni izdaleka ona čaršija od prije deset godina. (…) Veliki, ako ne i najveći dio trgovaca, udario je u krijumčarenje, nabijanje cijena, dao se na sakrivanje robe, iskorišćava konjujnkturu, odao se krivom mjerenju, krivoj zakletvi, prevari, podvaljivanju i uopće nesolidnom poslovanju“.
Na ovom dijelu istog teksta jasno vidi da autor govori o načinu trgovine, a što je i u „spornom“ citatu jasno naveo. Meta njegove kritike su i muslimani koji su izdali islamske principe poštenog trgovanja. Da li zbog ovoga možemo reći da je Busuladžić bio antislamista? Ili je jasno detektovao problem, njegove uzroke i nosioce i onda ih kritkovao, a u ime, prije svega, protjeranih i siromašnih koje je takva trgovina najviše pogodila?
Štaviše, Busuladžić je bio antifašista što potvrđuju citati iz njegovih tekstova koje današnji inkvizitori namjerno preskaču i ne uvažavaju.
Mogu li oni koji optužuju Busuladžića iščitati da fašizam kritikuje i naziva ekstremizmom? „Da bi se izbjegle katastrofe i stvorio novi poredak, države su pribjegle raznim ekstremnim ideologijama kao što su komunizam, fašizam, nacionalsocijalizam“. (“Paradoksi u svijetu“)
Imaju li imalo savjesti i zdrave pameti da shvate šta poručuje u ovom citatu: „Klasna borba, rasna superiornost i država su proglašeni novima religijama. (…) Mislilo se da će se isključivo privredno-ekonomskim reformama stvoriti novi poredak. Tu i leži zabluda, neuspjeh svih tih ideologija“.(“Paradoksi u svijetu“)
Busuladžić je pisao i to da „komunizam i antipod mu fašizam ne zadovoljavaju“. (“Islam i socijalizam”)
Busuladžić je bio antifašista, bez obzira što je to teško priznati onima koji povlače znak jednakosti između antifašizma i komunizma, a ovaj alim doista poziva na novi put, suprotan fašizmu: „Fašizmi, da bi opčarali gomile i prikrili nutarnje vrenje i nezadovoljstvo, bacili su se u ratne pustolovine i avanture. Dakle, treba poći novim putevima“. (“Paradoksi u svijetu“)
Busuladžić svijet posmatra kroz načela islama i to je optika kroz koju vidi i poima stvari: „U pitanju demokracije islam se razilazi s marksizmom. Dok komunizam teži za diktaturom proleterijata, islam je demokratski i jednako gleda sve ljude i isključuje svaku klasnu i rasnu razliku. U pitanju univerzalnosti dodiruju se, jer islam kao i marksizam zabacuje fašističko-rasistička shvatanja i nacionalni šovinizam“. (“Islam prema marksističko-komunističkoj doktrini”)
„Mi smo u gornjim izlaganjima istakli da je islam prirodni protivnik i komunizma i fašističkog shvatanja. Da bi se uklonila svaka propaganda, dolazila ona slijeva ili zdesna, muslimani prije svega treba da se orijentiraju isključivo prema islamu i jačaju svoje duhovne veze. Prvi sveislamski kongres koji bude zasjedao trebao bi da se pozabavi pitanjem strane propagande u islamskim zemljama i iznađe metode kako da se spriječi svaki komunističko-fašistički utjecaj među muslimanima…“. (“Dužnosti islamskih naroda”)
Na koncu, koji su porivi i razlozi natjerali neke da Busuladžiću prišiju zločinačke ideologije? Pritom ne mislimo na one koji su žrtve manipulacije i krivih interpretacija „spornog“ citata. Nisu li možda oni koji po svaku cijenu, imuni na logiku i dokaze, pronalaze krivicu kod Busuladžića, a negiranjem prava da se po nejmu išta zove, ustvari, opravdavaju njegovo kažnjavanje iz 1945. Takvima nije ni strano da zbijaju monstruozne šale na račun čovjeka koji je ubijen na „bigajri-hak“ pa će, pozivajući se na vlastiti antifašizam i demokratska ljudska prava, pitati „šta je bilo posljednje što je Mustafi prošlo kroz glavu?“. Odgovor bi trebao biti šala, a ustvari je fašistički i neljudski. „Metak je bio“, odgovorit će kroz šalu naši navodni antifašisti.
Bošnjaci-muslimani, koji nisu neobaviješteni, a inkriminišu Mustafu, čine to iz jedne posebne vrste straha i slabosti. Naime, teško im je ili se boje ukazati na prave fašizme i boriti se protiv njih, pa onda svoju nemoć nadomješćuju komformizmom i izmišljanjem krivnje u žrtvu – u jednom dekontkestualiziranom i pogrešno protumačenom citatu.
Zato ne treba čuditi što će hajka na mrtvog Busuladžića vjerojatno biti nastavljena, bez obzira na logiku, bez obzira na citate, bez obzira na zdravu pamet. Metak mu je bio namijenjen 1945., metak mu je namijenjen i 2017.
(Stav, broj 131 – Coolin.ba)
