Učenik sedmog razreda 3. maja ušao je u Osnovnu školu “Vladislav Ribnikar” u Beogradu koju je i sam pohađao te ubio školskog čuvara i osmoro učenika, dok je jedna učenica preminula u bolnici 15. maja.
U ovom jezivmo masakru ranjeno je još nekoliko đaka i nastavnica historije.
Dio njegovog plana bio je da na ulaz u školu baci Molotovljeve koktele kako bi onemogućio policiju da uđe i spriječi ga da izvrši do kraja jezivi plan zbog kojeg je tog jutra došao u školu, što na kraju nije uradio. Ipak, o tom dijelu plana dječaka najmanje se zna.
Kada je u danu pucnjave u školi objavljeno da je dječak, osim dva pištolja i pet okvira sa mecima, u rancu imao i četiri Molotovljeva koktela, prvo pitanje koje je u javnosti je kako niko nije primijetio spisak za odstrel koji je pravio, kao i kako niko nije primijetio da dijete pravi četiri eksplozivne naprave. Da li su roditelji tog jutra ulazili u sobu dječaka, s obzirom na na to da niko nije znao da je sa sobom ponio Molotovljeve koktele, ali i da spisak potencijalnih žrtava i mapu škole nije ni pokušavao da sakrije, već ih je ostavio na radnom stolu.
U okviru slučaja istražuje se upravo na koji način je dječak mogao da nabavi ili napravi četiri Molotovljeva koktela, a da niko nije primijetio šta radi. Nije isključeno da je dječak Molotovljeve koktele napravio sam, s obzirom na to da je vrlo lako na internetu doći do informacija o tome šta je Molotovljev koktel, od kojih se komponenti sastoji, kao i vidjeti detaljna uputstva kako da se napravi takva bomba. Nije toliko teško da dijete nabavi flaše i tkaninu, ali nije poznato na koji način je 13-godišnji dječak došao do zapaljive materije.
Takođe, s obzirom na to da Molotovljev koktel mora da bude u staklenoj flaši kako bi se ona pri bacanju razbila, a materija zapalila, nije poznato odakle dječaku staklene flaše, s obzirom na to da ih djeca obično ne koriste, a ukoliko ih je uzeo iz kuće, kako, ponovo, niko nije primijetio da su one nestale ili da ih dječak negdje drži.
Upravo taj ručno napravljeni eksploziv mogao je da bude glavno sredstvo koje bi dječaku pomoglo da ubije sve osobe sa svog spiska ili da nasumičnim pucanjem ubije možda i više djece nego što ih je na spisku bilo. Jedina stvar koja je dječaka spriječila da baci Molotovljeve koktele i da sebi dodatno vrijeme kako bi pucao u više osoba bio je napad panike.
Kako je sam rekao u izjavi pred nadležnim organima, uplašio se da baci Molotovljeve koktele, počeo je teško da diše i naposlijetku je pomislio kako bi trebalo da pozove policiju i preda se, što je i uradio. Takođe se postavlja pitanje da li je dječak imao pomoć, s obzirom na to da je imao spomenuti spisak učenika koje je planirao da ubije, mapu rasporeda učionica, ali i plan da spriječi policiju da uđe u školu.
Podsjetimo, ubica je bio opsjednut filmovima i serijalima o serijskim ubicama, veličao je narko bosa El Chapoa i često pretraživao internet i čitao o njemu. Interesovao se na koji način su ubijale serijske ubice, kakvo su oružje koristili, ko su im bile žrtve. Prije masakra gledao je video na Youtubeu u kojem se vidi mladić s oružjem, kako snajperom nišani ljude. Dječak je gledao filmove i serije koji prikazuju patnju porodica ubijenih, ali i majki ubica, piše Telegraf.
Otisak.ba
