More

    Mirsad Busuladžić: Iz Amerike se vratio u Brčko i vodi uspješnu firmu

    Foto: Ustupljeno Otisku

    Novinar: Kristian Bilić

    Otisak.ba donosi priču o Brčaku Mirsadu Busuladžiću, koji se iz Sjedinjenih Američkih Država vratio u svoj rodni grad i sada vodi uspješnu firmu.

    On je 23 godine živio u Americi. Rođen je 1982. godine, a Brčko napušta 1992. godine usljed ratnih dešavanja.

    U intervjuu za Otisak je govorio o svom životu u Americi, motivima za povratak u Bosnu i Hercegovinu, situaciji u ove dvije zemlje.

    Kazao je da se bavio svim i svačim u Americi. Počeo je da radi sa 14 godina i od tada se okušao u raznoraznim branšama.

    Njegov život se mijenja u 26. godini, kada okreće novi list i upisuje fakultet. Sa 29 godina završava fakultet i zapošljava se u jednoj software kompaniji, a nedugo zatim, do svog povratka u Bosnu, radi na održavanju baza podataka u najvećoj svjetskoj banci.

    • Mirsade, za početak, ukratko nam opišite život u Americi.

    – Američki sistem je napravljen da ako želiš da uspiješ u karijeri, to ćeš i da dobiješ. Ako radiš kako treba i bez varanja, ako si disciplinovana osoba, možeš da izgradiš sebi karijeru. Disciplina, trud i rizik su ključni faktori za uspjeh u Americi. Naravno, školovanje ti daje dosta benefita i lakše je uspjeti u svojim nastojanjima. Mnogi i ne uspiju da ostvare dobar život, ali mislim da se trebaš potruditi da propadneš u Americi, i da ostaneš bez kuće, bez posla i sl. Naravno, ako čovjek ima veće apetite, želi bolje auto, veću kuću, onda već mora da radi dva ili tri posla, ali je moguće preživjeti radeći normalno radno vrijeme na jednom poslu. Ponajbolji primjer mi je rodica koja je poslana u jednu našu zemlju kao predstavnik svoje kompanije koja je željela podružnicu. U našem razgovoru sam je upitao šta je najteže u tom projektu, a ona mi je samo odgovorila da je najteže natjerati ljude da rade. Ona je izašla iz sistema gdje se mora da radi, gdje nema po nekoliko stanki za kafu ili cigaru. Ovdje nekako svi gledaju da se provuku kroz posao i da kad dođe 4 sata, da završe. Međutim, tamo toga nema, sasvim je normalno da ostaješ i po sat-dva duže na poslu. I ti svi napori na poslu, prekovremeni sati i ostalo su uobičajeni, ali ne drami se oko toga, postalo je sasvim normalno ostajati i po 10 sati na poslu.

    • Vodite jednu uspješnu i renomiranu firmu, kakva je situacija u Bosni iz Vaše perspektive?

    – Ovdje vidim, i slobodno mogu da upotrijebim izraz, dosta „aktivnog pasivizma“, možda zbog toga što neki su se uvjerili da nemaju perpektivu ili iz bilo kojeg drugog razloga. Ima negativnih stvari, to stoji, ali vidim da narod priča i može se, a i nema se što jedno drugo kiksa. Dosta omladine čuje kako su neki njihovi tamo negdje i misle da je bolje njima, ali zaista smatram da tu ima dosta mašte i previše negativnih pogleda na ovdje. Ljudi se ne bore, ne napreduju, nadaju se toj nekoj šansi koja će možda nekad doći, da bi možda nekad radili negdje na baušteli i sl.

    • Koji su to glavni krivci za spor rast i oporavak?

    – Moramo se vratiti nekoliko desetina godina unazad. Naime, u socijalizmu ti država sve stvara, a ti si tu dio mase i nemaš nekog prostora za svoj biznis, dok sad već imaš priliku i daleko više se ostvariti. Ostali su ti neki repovi iz tog vremena gdje očekujemo da će neko drugi riješiti nama sve probleme. Mislim da država treba, s druge strane, da obezbijedi prava koja treba da imaju građani. Moramo imati ustanove koje će nadgledati liječenje, finansije i školstvo. Bankarstvo mora biti fer, moraju svi dobiti priliku da posude novac i pokrenu posao, i naravno, fer vratiti novac. Radio sam za banku i to je jedna bitna industrija. Školovanje mora biti besplatno bez obzira koje je imovinsko stanje. Ako imaš talenta moraš biti obezbijeđen da završiš obrazovanje. Naravno, nije svako ni za fakulteta, mora se raditi selekcija što je sasvim normalna pojava u svijetu, tako da se mora neko usmjeriti i na zanat. Država mora te stvari obezbijediti, ali i narod je dužan za sebe da brine. Vjerujem u privatizaciju, to tako mora, mora biti zdrava konkurencija i napredak. Ima dobrih stvari i u ovom i u onom sistemu, samo trebamo to dobro iskombinovat.

    • Koji su Vam bili motivi da se vratite u svoj rodni grad?

    – Najveći motiv i razlog broj 1 jeste sve one godine koja sam izostao iz Brčkog koje ne mogu nadoknaditi. Vidio sam potencijal da otvorimo nešto novo i u svojoj branši dignem standard. Neki rade na crno i pomirili su se s tim. E to želim primjerom da pokažem da može i drugačije. To je dvostruka nepravda, i prema državi i prema narodu. Pa kako će država da uspije ako ne prijavljujemo radnike i ne punimo budžet. Mi sami sebe skraćujemo pa se pitamo zašto nemamo neke stvari. Da svi uplaćujemo imali bi daleko više potencijala da napredujemo. Želio sam da dođem u svoj grad, čeznuo sam za njim i falio mi je. Gdje god da si u svijetu nije nigdje tako lijepo nego kad si kod kuće.

    • Ljudi na Zapadu često protestuju, kako bi jedan Amerikanac reagovao na nepravdu?

    – Amerika je takva da tamo svako svakog tuži, i ljudi se boje tužbe. Kada ljudi vide nepravdu odmah ustanu protiv nje. Oni imaju usađeno da odmah dižu glas i da se bore za svoje interese. Amerikanci stavljaju svoj život u svoje ruke. Oni su naučeni da se bore za sebe, velika je konkurencija u svemu, čak niko ne priča ni koliko zarađuje. Za kraj bih preporučio svakoj osobi da dobro razmisli šta želi od ovog života. Trava može biti zelenija tamo negdje, ali i ne mora, dovoljno je zelena i ovdje. Nisam prvi ni posljednji koji se vratio i mislim da svi mi koji smo vani i koji smo se vratili sa biznisom da trebamo više uložiti. Ne samo da dođemo na dvije sedmice, istrošimo se i to je to. Imamo mi jako talenata u ovoj zemlji i volje za radom, krenimo raditi svako za sebe, ne da se čeka nešto s neba. Pokrenuti inovacije, ja sam je pokrenuo i primjer svi imaju na meni da to ide. Amerikanci su skloni riziku, on se mora uzeti, on je zdrav i potiče da daješ za posao i više nego svoj maksimum. Dajmo sebi šansu u životu i ne odustajmo!

    Ostavite komentar. NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove portala Otisak.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Otisak.ba zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

    Molimo Vas unesite komentar
    Molimo Vas unesite Vaše ime ovdje

    sixty four − = 57

    Čitano

    Mirsad Busuladžić: Iz Amerike se vratio u Brčko i vodi uspješnu firmu

    spot_imgspot_img

    Foto: Ustupljeno Otisku

    Novinar: Kristian Bilić

    Otisak.ba donosi priču o Brčaku Mirsadu Busuladžiću, koji se iz Sjedinjenih Američkih Država vratio u svoj rodni grad i sada vodi uspješnu firmu.

    On je 23 godine živio u Americi. Rođen je 1982. godine, a Brčko napušta 1992. godine usljed ratnih dešavanja.

    U intervjuu za Otisak je govorio o svom životu u Americi, motivima za povratak u Bosnu i Hercegovinu, situaciji u ove dvije zemlje.

    Kazao je da se bavio svim i svačim u Americi. Počeo je da radi sa 14 godina i od tada se okušao u raznoraznim branšama.

    Njegov život se mijenja u 26. godini, kada okreće novi list i upisuje fakultet. Sa 29 godina završava fakultet i zapošljava se u jednoj software kompaniji, a nedugo zatim, do svog povratka u Bosnu, radi na održavanju baza podataka u najvećoj svjetskoj banci.

    • Mirsade, za početak, ukratko nam opišite život u Americi.

    – Američki sistem je napravljen da ako želiš da uspiješ u karijeri, to ćeš i da dobiješ. Ako radiš kako treba i bez varanja, ako si disciplinovana osoba, možeš da izgradiš sebi karijeru. Disciplina, trud i rizik su ključni faktori za uspjeh u Americi. Naravno, školovanje ti daje dosta benefita i lakše je uspjeti u svojim nastojanjima. Mnogi i ne uspiju da ostvare dobar život, ali mislim da se trebaš potruditi da propadneš u Americi, i da ostaneš bez kuće, bez posla i sl. Naravno, ako čovjek ima veće apetite, želi bolje auto, veću kuću, onda već mora da radi dva ili tri posla, ali je moguće preživjeti radeći normalno radno vrijeme na jednom poslu. Ponajbolji primjer mi je rodica koja je poslana u jednu našu zemlju kao predstavnik svoje kompanije koja je željela podružnicu. U našem razgovoru sam je upitao šta je najteže u tom projektu, a ona mi je samo odgovorila da je najteže natjerati ljude da rade. Ona je izašla iz sistema gdje se mora da radi, gdje nema po nekoliko stanki za kafu ili cigaru. Ovdje nekako svi gledaju da se provuku kroz posao i da kad dođe 4 sata, da završe. Međutim, tamo toga nema, sasvim je normalno da ostaješ i po sat-dva duže na poslu. I ti svi napori na poslu, prekovremeni sati i ostalo su uobičajeni, ali ne drami se oko toga, postalo je sasvim normalno ostajati i po 10 sati na poslu.

    • Vodite jednu uspješnu i renomiranu firmu, kakva je situacija u Bosni iz Vaše perspektive?

    – Ovdje vidim, i slobodno mogu da upotrijebim izraz, dosta „aktivnog pasivizma“, možda zbog toga što neki su se uvjerili da nemaju perpektivu ili iz bilo kojeg drugog razloga. Ima negativnih stvari, to stoji, ali vidim da narod priča i može se, a i nema se što jedno drugo kiksa. Dosta omladine čuje kako su neki njihovi tamo negdje i misle da je bolje njima, ali zaista smatram da tu ima dosta mašte i previše negativnih pogleda na ovdje. Ljudi se ne bore, ne napreduju, nadaju se toj nekoj šansi koja će možda nekad doći, da bi možda nekad radili negdje na baušteli i sl.

    • Koji su to glavni krivci za spor rast i oporavak?

    – Moramo se vratiti nekoliko desetina godina unazad. Naime, u socijalizmu ti država sve stvara, a ti si tu dio mase i nemaš nekog prostora za svoj biznis, dok sad već imaš priliku i daleko više se ostvariti. Ostali su ti neki repovi iz tog vremena gdje očekujemo da će neko drugi riješiti nama sve probleme. Mislim da država treba, s druge strane, da obezbijedi prava koja treba da imaju građani. Moramo imati ustanove koje će nadgledati liječenje, finansije i školstvo. Bankarstvo mora biti fer, moraju svi dobiti priliku da posude novac i pokrenu posao, i naravno, fer vratiti novac. Radio sam za banku i to je jedna bitna industrija. Školovanje mora biti besplatno bez obzira koje je imovinsko stanje. Ako imaš talenta moraš biti obezbijeđen da završiš obrazovanje. Naravno, nije svako ni za fakulteta, mora se raditi selekcija što je sasvim normalna pojava u svijetu, tako da se mora neko usmjeriti i na zanat. Država mora te stvari obezbijediti, ali i narod je dužan za sebe da brine. Vjerujem u privatizaciju, to tako mora, mora biti zdrava konkurencija i napredak. Ima dobrih stvari i u ovom i u onom sistemu, samo trebamo to dobro iskombinovat.

    • Koji su Vam bili motivi da se vratite u svoj rodni grad?

    – Najveći motiv i razlog broj 1 jeste sve one godine koja sam izostao iz Brčkog koje ne mogu nadoknaditi. Vidio sam potencijal da otvorimo nešto novo i u svojoj branši dignem standard. Neki rade na crno i pomirili su se s tim. E to želim primjerom da pokažem da može i drugačije. To je dvostruka nepravda, i prema državi i prema narodu. Pa kako će država da uspije ako ne prijavljujemo radnike i ne punimo budžet. Mi sami sebe skraćujemo pa se pitamo zašto nemamo neke stvari. Da svi uplaćujemo imali bi daleko više potencijala da napredujemo. Želio sam da dođem u svoj grad, čeznuo sam za njim i falio mi je. Gdje god da si u svijetu nije nigdje tako lijepo nego kad si kod kuće.

    • Ljudi na Zapadu često protestuju, kako bi jedan Amerikanac reagovao na nepravdu?

    – Amerika je takva da tamo svako svakog tuži, i ljudi se boje tužbe. Kada ljudi vide nepravdu odmah ustanu protiv nje. Oni imaju usađeno da odmah dižu glas i da se bore za svoje interese. Amerikanci stavljaju svoj život u svoje ruke. Oni su naučeni da se bore za sebe, velika je konkurencija u svemu, čak niko ne priča ni koliko zarađuje. Za kraj bih preporučio svakoj osobi da dobro razmisli šta želi od ovog života. Trava može biti zelenija tamo negdje, ali i ne mora, dovoljno je zelena i ovdje. Nisam prvi ni posljednji koji se vratio i mislim da svi mi koji smo vani i koji smo se vratili sa biznisom da trebamo više uložiti. Ne samo da dođemo na dvije sedmice, istrošimo se i to je to. Imamo mi jako talenata u ovoj zemlji i volje za radom, krenimo raditi svako za sebe, ne da se čeka nešto s neba. Pokrenuti inovacije, ja sam je pokrenuo i primjer svi imaju na meni da to ide. Amerikanci su skloni riziku, on se mora uzeti, on je zdrav i potiče da daješ za posao i više nego svoj maksimum. Dajmo sebi šansu u životu i ne odustajmo!

    Ostavite komentar. NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove portala Otisak.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Otisak.ba zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

    Molimo Vas unesite komentar
    Molimo Vas unesite Vaše ime ovdje

    six × = fifty four

    Čitano

    Povezani članci