Miralem Muminović: Korona koja to jeste i pamet koja to nije

Brčko (Foto: Otisak.ba / Arhiva)

Mi jesmo najpametniji narod na Zemlji, nema sumnje. Istina, pobijemo se svakih 30-40 godina, čvrsto vjerujemo da nam djetelina s četiri lista donosi sreću, skupljamo novac za Esmeraldinu operaciju očiju, plaćamo izvjesnom Torabiju 6 KM za litar vode, ali, koga briga? Najpametniji smo. Pa mi smo, kada još niko nije, znali da nema korone. Kakva korona!? Kada je cijeli svijet pokleknuo, kada je „pola Italije“ umrlo, kada je pola Amerike zaraženo- mi smo znali da nema korone, jer mi smo pametni. Univerzalne sveznalice. I sada, kada je svaki dan sve više zaraženih u BiH i okruženju, znamo da je nema i da je izmišljena. Džaba se ljudi (zaraženi) svakodnevno očituju, opisuju bolove i borbu, džaba svakodnevno svjedočimo novim posmrtnicama na banderama, zalud brojke, zalud opomene, korone nema pa nema. Dok ne dođe…

A kada temperatura poraste, kada krene kašljucanje, kada stegne u prsima pa se krivulja na testu eksponencijalno digne- e onda je će je, bogme, biti. Onda će našem korona-nevjerniku biti kriva i država što ga, pobogu, nije zaštitila, bit će mu kriv i onaj koji mu je prenio koronu, i WHO i 5G, i Soroš i masoni, i Bakir i Dodik i Čović, svi će biti krivi, samo će on imati alibi. Kako može dobiti nešto što on zna da ne postoji? Eto, dovoljan alibi.

Da li je u pitanju puko neznanje, da li naša čuvena sklonost ka vjerovanju u teorije zavjere, da li, pak, strah od zaraze pa otuda odbijanje i neprihvatanje- pitanje je za ozbiljnog psihologa. Bilo kako bilo, korona postoji. Koliko god to neprijatno zvučalo, koliko god se pravili da se ništa ne dešava, koliko god se svakodnevno ismijavali sa brojkama, ona postoji i nije bezazlena. Nimalo. Svjedoči tome i Belma, mlada majka umrla u nedjelju u Sarajevu, i ministar Bukvarević i stotine drugih. Objasni, doktore s dva osnovne, njihovim porodicama da nema korone! Izvagajte argumente!

Šta god da bio razlog nevjerovanja, valja znati da, dokle god raste broj zaraženih, nema okupljanja, nema dolaska rođaka iz dijaspore, nema putovanja, nema normalnog života. Koliko god odbijali da priznamo da postoji, to neće spriječiti širenje virusa, čak naprotiv! I svakako, niko na osnovu našeg mišljenja neće mijenjati mjere. One će se promijeniti onoga momenta kada shvatimo da imamo problem i odgovorno se ponesemo prema njemu. To podrazumijeva prihvatanje i vjerovanje da je virus među nama, maske, distancu, smanjeno kretanje i ostalo, znamo sve.

Svi narodi koji su se riješili korone, učinili su to zahvaljujući disciplini, nikako bahatošću. Mi, također, kada smo bili disciplinovani ranije, u jeku pandemije, imali smo „dobre brojke“.

Hoće li nam ta naša veličanstvena pamet konačno proraditi?

Autor: Miralem Muminović