Melisa Pečković: Ramazanu 1441. godine po hidžri

Od našeg rođenja, svake godine, željno te dočekamo, i ispratimo s dovom da se opet sretnemo.

A, znam, neki bi rekli – dan kao dan, mjesec kao i svaki drugi, šta ima veze…

Eh, kako su im duše puste, otrovane dunjalukom, pa ne mogu osjetiti miris ramazanskog jutra i večeri. Znaju i oni da nije tako…

Svake noći prije nego zora osvane, završavat ćemo svoj sehur i zanijetiti za post.

Pospremiti sofru i zajedno sa najbližim svojim slušati sabahski ezan, učiniti abdest, klanjati i krenuti lagano, mirno kroz svoj dan.

Dolaze nama lijepi dani, dolaze nama najljepši dani samih sa sobom i ljudima koji su Boga dar od Boga.

U tvome gostovanju počela je objava Kurꞌana, pisanog govora našeg Gospodara. Objavljene su zadnji puta nama tada Božije riječi.

Iskreni vjernici mole Stvoritelja, sveopćeg dobročinitelja milostivog, da od tvoga gostovanja, budu još iskreniji, i tada će biti još bolji ljudi, blaži prema siromahu, strožiji prema tiraninu, a skrušeniji pred Gospodarom.

Eh, kako nas ti, dragi moj gostu, približiš Onome od koga smo potekli, potakneš nas na povratak Njemu, da zaradimo milost Njegovu, da nas počasti lijepim džennetom.

Tvoje gostovanje ove godine, veliko nam je iskušenje. Znaš, meni, nedostajat će druženja sa hairli ljudima, druženja u džamijama,  zajednički iftari, teravija…

Jeste, tačno je, nećemo krivo govoriti, počastio je uzvišeni Allah dž.š., nas u Brčkom, da imamo hairli efendije koji prije svake teravije kazuju nam poučne priče, bude u nama iman koji često uz put zagubimo.

No, sada neće biti kao do sada. Ovog puta imamo lični zadatak. Imamo lični zadatak da sami u sebi probudimo iman, da vlastitim srcem i razumom za znanjem tragamo. Da li smo sposobni? Da li ćemo znati?

Čovjek nije savršeno biće. Teško je danas, u obilju informacija koje nam se plasiraju sa raznih strana, pronaći ispravno znanje.

Stvarnost je puna slijepih hodnika i stranputica, dovoljno je samo malo pogriješiti i već smo odvedeni s puta Allahove milosti.

A duša? Duša je uplašena pri samoj pomisli na mogućnost ponovnog lutanja u zabludama…

I skromnost? Skromnost je uvijek na vrijednosti, a kako je malo u ovome vremenu imamo.

Prelijepo će biti sada, kada otkrijemo ljepotu u skromnosti sehura i iftara, odmaći se od sve one raskoši, koja kao običaj se uvukla u naše redove; pokazati svoje bogastvo kroz preraskošne sofre, dok tamo u svijetu djeca od gladi umiru.

U svojim kućama, oni kojima post nije samo čišćenje tijela, znaju da se u ramazanu čisti srce i duša.

Čistimo se mi tada tolikih otrova koje svakodnevno unesemo u svoj organizam.

I, kako bi nam samo tijela i duše bili čišći kada bi nam više u gostima bio… Kako bi nam tada bilo lijepo… Lahko je i nadahnjujuće, odreći se svega lošega u ime jednog Boga.

Danas je doba ratova, gladi i epidemija… Ipak, dobro nam došao mubarek mjeseče, naš dragi gostu! Ti budi simbol mira, prosperiteta i zdravlja.

Molim Boga da svima onima koji će postiti odagna terete svakodnevnice, uz dovu Uzvišenom da svima onima koji će postiti ukabuli ibadet.

A onima što su im duše puste i otrovane, pa nemogu osjetiti miris ramazanskog  jutra i večer… i njima želim da budu bolji ljudi nego što jesu. Samo dobar čovjek može znati o čemu ovdje pišem.

Glasom mujezina, ezanom akšama 23. aprila 2020. godine (po miladu), ući ćeš u naše gradove,  avlije i domove. U srcima si već odavno.

Autor: Melisa Pečković