Krajina puna kamena koji se traži u Evropi

Piše: Fahrudin Vojić

Dugovječan i vrlo moćan prirodni materijal Liskovački kamen se stotinama godina koristi za izgradnju kuća, ograda i ukrasa za dvorišta, a mnogima je on još uvijek glavni izvor prihoda i sredstvo pomoću kojeg hrane svoje porodice. Vrijedne ruke liskovačkih berača kamena ne boje se posla samo im otežavajuću okolnost predstavljaju strogi državni zakoni koji sirotinji ne dozvoljavaju da registruje firmu zbog čega tone kamena ostaju neiskorištene u zemlji.

Vlasti nemaju sluha

Suad Abdić i njegov sin Adem porodično su naslijedili ovaj posao, a od 2007. godine imaju i registrovanu firmu u kojoj radi jedanaest uposlenika. Posla ima, kažu, da ne mogu stići zadovoljiti potrebe tržišta. Međutim, problem je nedostatak državnih poticaja koji bi im omogućili nabavku savremenijih mašina za obradu kamena, čime bi proizvodnja bila ubrzana i povećana.

„Liskovački kamen je postao brend prepoznatljiv ne samo kod nas već i van granica Bosne i Hercegovine. Najviše kamena izvozimo u Hrvatsku, Sloveniju i Holandiju. Godišnje iskopamo oko 3.000 kubika u što spada i škart, te otpadni materijal. Otporan je na vodu i mraz, pogodan za zaštitu i ukrase, a najbolji je za habajuće slojeve asfalta. Ono što je otežavajuća okolnost a oko čega bi država trebala povesti računa, jesu poticaji i subvencije u smislu olakšavanja pokretanja firmi za iskopavanja i obradu kamena. To je sad otežano, jer do kredita je teško doći a kamete su previsoke. Oni krediti koji su dijeljeni preko određenih fondova išli su uglavnom preko veze i onaj ko nije imao nikoga taj nije ništa ni dobio. Ovo sve što mi tovarimo i prodajemo u renfuzi je gubljenje materijala i novca, a najbolje bi ga bilo obrađivanog izvoziti. Da bismo to mogli, potrebno je dodatno uložiti u modernizaciju strojeva. Mi smo nešto već ulagali i kupili jednu savremeniju mašinu ali to nije dovoljno. Federalni zakoni otežavaju rad firmama koje se bave iskopom kamena i na taj način sprječavaju daljnja zapošljavanja i unapređenje proizvodnje. Vlasti bi trebale olakšati otvaranje mali firmi kojih treba barem još desetak da bi se zadovoljile potrebe tražišta.“, ističe Safet Abdić.

Liskovački kamen je prirodno bogatstvo dato Bosanskoj krajini. Međutim, stogodišnja tradicija iskopavanja kamena, ugradnje i njegovog korištenja u građevinarstvu danas ne može više da ide na stari način. Potrebno je osavremeniti proizvodnju radi konkurencije, cijene rada i mogućnosti većeg plaćanja uspolesnika. Mnogi budućnost ovog kraja vide upravo u liskovačkom kamenu, putem čega se može stvoriti dobra poslovna klima za otvaranje novih radnih mjesta u cilju sprječavanja odljeva ljudi iz ovih krajeva. Samo je, kažu, potrebno malo više sluha vladajućih struktura koje bi morale izmijeniti aktuelne zakone u ovoj oblasti, koji su vrlo rigorozni i spriječavaju da sav taj proces krene jednom većom snagom.

„Da je država olakšala pokretanje firmi za iskopavanje kamena danas bi ovdje bilo više firmi. Bitno je da je osnovana firma, da se državi plaćaju obaveze a radnicima izmiruju plate. Kada bi se kamen više iskorištavao i obrađivao, on bi dobio na cijeni i na takav način bi i radnici imali veće plaće. Smatram da liskovački kamen van naših granica ne treba ići kao puka sirovina, već treba pomoći ove firme da izvoze obrađen kamen i na taj način povećaju cijene i unaprijede poslovanje i status radnika. Bolje je da se otvaraju i male firme sa nekim minimalnim zakonskim uvjetima i tako doprinosi državi kroz plaćanje poreza, te prehranjuje porodicu, nego da je stanje ovakvo kakvo jeste i da nema posla. Tržište u Evropskoj uniji je jako a potražnja kamena je ogromna, tako da bi posla bilo za svakog“, kaže Jusuf Bajrektarević, savjetnik gradonačelnika Cazina.

Umjesto legalizacije rad na crno

I tako dok vrijeme prolazi a mladost odlazi u potrazi za boljim životom, još uvijek ima onih koji su navikli da se bore, kako u ratu, tako i u miru. Jedan od njih je Suad Abdić, koji je prije godinu dana otvorio građevinski obrt i odlučio da ostane i pokuša da se izbori sa teškim zakonima, nelojalnom konkurencijom i zahtjevnim tržištem. Trenutno ima šest prijavljenih radnika kojima redovno isplaćuje plate i uplaćuje doprinose. Prema državi je izmirio sve obaveze koje na godišnjem nivou iznose oko 46.000 km.

„Cijeli Liskovac je pun toga kamena i to da je u Evropskoj uniji neko bi to sve zakupio u koncesiju i napravio posao stoljeća. Danas kada se otvorilo tržište van granica naše zemlje i kada se rodila prilika da razvijemo biznis, država ne radi ništa da nam olakša. Ja imam komad zemlje gdje sam počeo iskopavati kamen i odmah su mi poslali inspekciju. Kada su mi rekli šta sve trebam uraditi i koliko trebam para dati da bi mogao nastaviti s tim, odustao sam i planiram to zakopati, jer ne mogu ispuniti te njihove uslove. Znači kada bi vlasti malo povele računa o tome i po uzoru na evropske zemlje svojim građanima olakašale pokretanje firmi, mnogi ljudi ovdje u Liskovcu bi se bavili kamenom i izvozili ga“, kaže Suad Abdić.

Firma Liskovački mozaik iz Cazina, osnovana je 2010. godine i trenutno zapošljava trinaest radnika. Jedina je firma koja je sebi mogla priuštiti da plati koncesiju na dvadeset i pet godina. Prema riječima Elvisa Šarića koji u ovoj firmi radi kao knjigovođa, izvoz sačinjava oko 60 posto njihove proizvodnje, dok manji dio od 40 posto kamena, prodaju na domaćem tržištu. Potencijala ima i za povećanje proizvodnje a samim tim i nova zaposlenja, ali vlasti moraju učiniti sve da odnos prema beračima kamena bude isti prema svima.

„Ovdje imamo samo dva registrovana majdana, a pored ta dva postoji još 30 koji rade na crno i inspekcija ih ne dira. Slijedeći problem s kojim se suočavamo jesu otežavajuće procedure kada je u pitanju izvoz. Naši glavni partneri su u Plitvičkim Jezerima ali problem predstavlja komplikovana procedura izvoza, gdje mi moramo robu najprije odvesti u Karlovac da se tamo carini, pa tek onda voziti kupcu zbog čega imamo dodatne troškove prijevoza. Kada je u pitanju potencijal kamena ovdje u Liskovcu, mogu odgovorno ustvrditi da bi uz dodatne poticaje i zakonske olakšice ovdje moglo još da se zaposli najmanje 500 radnika. Država bi imala puno više koristi nego sad kada ljudi iskopavaju kamen na crno, jer im nije omogućeno da na jednostavan način i sa nekim normalnim sredstvima otvore firmu“, kaže Šarić.