Koruptivni odnosi između pojedinaca sa različitim količinama moći u procesu rada praktično su izmješteni u zapošljavanje, tj. u normativno pravni ulazak u radni odnos i u otpuštanje, kao prestanak pomenutog odnosa.
U BiH dominira tema zapošljavanja i ostajanja u radnom odnosu kada je javni sektor u pitanju. Sigurnost zaposlenja, naspram svih socijalnih odnosa, pa i koruptivnih, u samom procesu rada stavlja se na prvo mjesto. Važno je imati radno mjesto i zadržati ga što duže, bez obzira na cijenu (bez obzira na korupciju, diskriminaciju, mobing…).
Kada se govori o korupciji rada u javnom sektoru bitno je napomenuti sljedeće pretpostavke za razvoj korupcije:
- Velika nezaposlenost temelj je korupcije u zapošljavanju u svim sektorima pa tako i u javnom sektoru;
- Nesigurnost radnog mjesta stimuliše korupciju;
- Napredovanje na poslu otvara veliki prostor za korupciju.
Iz navednih pretpostavki dolazi do razvoja sljedećih oblika korupcije u javnom sektoru:
- „Crna korupcija“, odnosno klasična korupcija, mito – kupovina radnog mjesta, kupovina položaja, kupovina opstanka na radnom mjestu;
- „Politička korupcija“ – zapošljavanje na osnovu partijske bliskosti;
- „Sistemska korupcija“ – privilegovan status državnih radnika/službenika (državna uprava, javna preduzeća…);
- „ViP korupcija“ – veze i poznanstva;
- “Bijela korupcija” – etničke-plemensko-rođačke mreže, nepotizam u užem značenju;
- „Siva korupcija“ – usluga za uslugu, trgovina uticajem, razmjena uticaja.
Ovaj članak je omogućen zahvaljujući velikodušnoj podršci američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj je odgovornost Omladinskog centra “Vermont” i Otisak.ba i kao takav ne odražava nužno stavove USAID-a niti Vlade SAD-a.