Korupcija poskupljuje ugovore o javnim nabavkama

Foto-ilustracija

Sukobom interesa smatramo situaciju u kojoj je pojedinac ili pravno lice, bilo da se radi o vladinoj, poslovnoj, medijskoj ili građanskoj asocijaciji, konfrontiran izborom između zahtjeva i obaveza svoje pozicije i svojih privatnih interesa.

Radi se dakle o situaciji koja može (ali ne mora) dovesti u pitanje nepristrasnost odlučivanja, zbog čega se sukob interesa i smatra tzv. sivom zonom korupcije, a mjere za sprječavanje sukoba interesa spadaju među osnovne mjere prevencije korupcije.

Korupciju definišemo kao zloupotrebu (bilo kakve) povjerene moći za sticanje vlastite koristi. Ona se najčešće događa prilikom interakcija između javnog i privatnog sektora, ali nipošto ne treba zanemariti njene manifestacije unutar samo javnog ili samo privatnog sektora.

Upravo su nepropisni dogovori između kandidata/ponuđača, tzv. koluzija (lat. collusio: tajni dogovor, sporazum u nepoštenu svrhu) jedan od češćih oblika korupcije kada je riječ o javnim nabavkama.

Sam sukob interesa, kao značajan potencijal za korupciju u javnim službama, star je koliko i državna uprava, a posljednjih godina je postao jedno od najvažnijih pitanja kojim se bave ne samo zemlje u tranziciji, već i razvijene zemlje. To je rezultat rasta privatnog sektora i posljedično sve većeg broja transakcija između javnog i privatnog sektora (javno ugovaranje), što dovodi i do umnožavanja mogućnosti sukoba interesa. Pored toga, sve su brojniji i prelazi pojedinaca, bivših nosilaca javnih funkcija u privatni sektor i obrnuto, sa specifičnim znanjima, informacijama i stečenim kontaktima, koji pak stavljaju ova lica u privilegovani položaj tokom eventualnih daljih poslovnih transakcija između nove i prethodne, javne ili privatne, funkcije.

Ova i srodna pitanja, ako se ne regulišu na način da javni interes bude zaštićen, u pravilu vrlo lako prelaze u korupciju, sa svim pratećim posljedicama po društvo i ekonomiju (neadekvatna raspodjela javnih sredstava, narušavanje tržišne konkurencije, projekti i nabavke koje ne zadovoljavaju javni interes, nedostatnog su kvaliteta, često rizični po život i zdravlje ljudi; posljedično rastuće nepovjerenje u javni sektor i drugo). Pitanje povjerenja u javni sektor, odnosno percipiranog integriteta javnih funkcija, važno je i kao političko pitanje, pa se i sukob interesa po međunarodnim standardima prevenira čak i kada postoji samo njegov privid. Prema procjenama OECD-a, korupcija poskupljuje ugovore o nabavkama za prosječno 20% – 25%, a u nekim slučajevima gubici su i preko 50% ukupne vrijednosti ugovora.

Ovaj članak je omogućen zahvaljujući velikodušnoj podršci američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj je odgovornost Omladinskog centra “Vermont” i Otisak.ba i kao takav ne odražava nužno stavove USAID-a niti Vlade SAD-a.