U moru događaja koji su zadnjih sedmica napravili tektonske poremećaje ne političkoj sceni Brčko distrikta BiH a i šire, trenutni štrajkovi dođu, ili ih bar ja tako doživljavam, kao svojevrsno osvježenje.
Piše: Hakija Karić
Da, dobro ste pročitali – osvježenje i pozitivnost koji me raduju, ili što bi naš narod rekao: k´o biber po pilavu!
Strah i interes
Drago mi je da su se konačno digli i oni koji su sve ove godine mahom glavu kao nojevi zabijali u pijesak i trpili zulume kojekakvih šefova, šefića, „prvaka“ i „vođa“. Neki su podnosili sve oblike poniženja iz straha i neupućenosti a većina iz interesa jer su mahom bili i ostali dužnici (oni znaju kome!) po raznoraznim osnovama. Što se dužništva tiče ono ostaje – neprestano visi nad vratom, uz blago promijenjene političke odnose.
Drugo, što me posebno raduje je činjenica da sve protiče dostojanstveno i lično podržavam štrajkove kao način izražavanja nezadovoljstva i borbe za vlastita prava, ali samo onda kada se odvijaju u okvirima normalnosti, bez ugrožavanja tuđih prava, dobara ili ličnog integriteta.
Sama riječ štrajk dolazi od engleske riječi strike i bukvalno znači udar, ili prekid rada i radnih aktivnosti dok se ne ispune postavljeni zahtjevi onih koji su organizirali štrajk.
Šaptači i bukači
Uprkos svemu nameće se neizbježno pitanje: otkud ovaj štrajkački cunami baš ovih dana i otkud baš u ovom obimu?
Zar do sada nije bilo razloga da se krene u odbranu prava i zar je do sada baš sve bilo med i mlijeko?
Za neupućenog posmatrača se stiče dojam da ovi štrajkovi nisu svojevrstan odjek netom prošlih političkih turbulencija, mada je i pticama na grani jasno da se u pozadinskim redovima nalazi veliki broj „navijača“ i „šaptača“ koji danas podržavaju ono što su jučer svim silama osporavali.
Ti bukači se trude da kroz svoj način „borbe“ zabiju pokoji, nogometnim rječnikom rečeno, politički gol, mada nisu svjesni da u svakoj utakmici imaju dvije vrste golova – u tuđu ali i u vlastitu mrežu.
Nadaju se da će buduće vrijeme (čitaj: Lokalni izbori 2024.) stvari opet postaviti u ravnotežu mada je to na visokom štapu i u domenu relativnosti. Predstojeća izborna borba bez ključeva od sehare tj. budžetskih sredstava, bit će vrlo teška i zahtjevna, pogotovu onima koji su naviknuti da uzimaju i dijele, ali ne iz vlastitog džepa.
Pitanje krivice
Ono što je jasno i što se može adresirati svim političkim stranama (fokus na bošnjačke zastupnike) ove brčanske “štrajkačke utakmice“, kako onima u opoziciji tako i onima koju su trenutno dio vlasti, je činjenica da su svi krivi za stanje i u zdravstvu, i u obrazovanju, i oko „ugovora o djelu“, i oko „Luke“, i oko „Komunalnog“, itd., jer sve trenutne stranke su manje-više direktni sudionici svih događanja od 2000. godine, tj. uspostave Distrikta.
Iako su neke stranke novijeg datuma, s novim političkim licima, to ih ne amnestira od odgovornosti jer im je većinski rukovodeći kadar bio dijelom nekih drugih političkih „konstanti“, s kojima danas ne žele imati ništa zajedničko. Izbjegavanje odgovornosti i nuđenje nerealnih rješenja je klasični pupulizam koji kad tad dođe na naplatu.
Otisak.ba
