Univerzitet u Sarajevu je posljednih dana u fokusu javnosti, ne samo zbog izbora rektora nego i zbog kritika koje je Studentski parlament uputio Ministarstvu obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo.
Predsjednik Studentskog parlamenta Imran Pašalić iznio je niz kritika na račun stanja u studentskim domovima, ali i zbog odluke ministrice Adne Mesihović da van snage stavi instrukciju za oslobađanje troškova školarine 20 posto najboljih studenata, što je izazvalo gnjev među studentima.
Univerzitet u Sarajevu čini dvadeset i pet fakulteta, a nudi 236 studijskih programa I ciklusa, 185 studijskih programa II ciklusa, četiri integrirana studijska programa, te 93 programa III ciklusa.
Cijene školarine zavise od fakulteta, ali opet nisu niske. Na medicinskoj grupaciji cijene sežu i do 7.000 KM godišnje.
Na Stomatološkom fakultetu troškovi školarine samofinansirajućih studenata iznose 7.000 KM, a na Medicinskom 6.000 KM što je približno cifri koju plaćaju studenti privatnih fakulteta.
Na društvenim fakultetima cijena školarine se kreće otprilike 1.000 KM, za farmaciju samofinansirajući studenti moraju izdvojiti 3.000 KM, isto toliko i za zdravstveni fakultet.
Pored školarine, studenti su dužni izdvojiti i 10 KM za članarinu u biblioteku, 10 KM za informacioni sistem Fakulteta…
Programi na engleskom jeziku koštaju više, a predsjednik Studenskog parlamenta je kazao kako su cijene ionako visoke, dok stavljanje van snage instrukcije za oslobađanje troškova školarine 20 posto najboljih studenata dovodi to toga da je sistem neprohodan za one koji žele da pređu iz samofinansirajućih na budžet.
Pored školarine, vječiti problem su i neuvjetni studentski domovi u Sarajevu zbog čega su studenti više puta izlazili na proteste.
– Za studente koji nisu iz Kantona Sarajevo, oni moraju platiti i smještaj koji je jako loš. Vlade različitih kantona iz kojih studenti dolaze subvencioniraju u različitoj mjeri što zavisi od individualnog sporazuma sačinjenog između kantona. Studentski domovi su u katastrofalnoj situaciji, bez obzira na ono što je ministrica govorila – kazao nam je Pašalić.
Kada je riječ o studentskim domovima, ministrica Mesihović je kazala kako su u toku dva projekta: instalacija softvera za digitalizaciju kuhinje vrijedan 79 hiljada KM i poboljšanje infrastrukture kupatila u Studentskom centru Bjelave, paviljon 1, u vrijednosti 55 hiljada KM.
Pored loših uvjeta u studentskim domovima, Pašalić je govorio i o drugim izazovima sa kojima se studenti susreću.
– Literatura je jedan od izazova, može biti jako skupa, ali to čak nije i najveći problem s obzirom na to da je dobro ako se uopće može pronaći. Život u Sarajevu je jako skup, pogotovo za osobe koje dolaze iz drugih kantona čiji roditelji imaju manja primanja u odnosu na prosjek – rekao je.
Pašalić dodaje i kako je izmjena Zakona o visokom obrazovanju otežala situaciju za studente koji dolaze iz drugih kantona, a spadaju u posebne kategorije, a to su djeca boraca, ratnih vojnih invalida, bez roditelja.
– Oni su nekada mogli da se školuju o troškovima budžeta Kantona Sarajevo, sada više ne mogu. Mogu samo oni studenti koji imaju prebivalište u Sarajevu. Od Univerziteta u Sarajevu pokušava se napraviti kantonalna ustanova. Univerzitet administrativno pripada Kantonu Sarajevo, ali nikada nije bio kantonalna ustanova već ustanova od državnog značaja. To je samo jedan od primjera kako lošim politikama ministarstvo čini štetu Univerzitetu i ugledu Sarajeva kao univerzitetskog grada – istakao je Pašalić.