Ismet Dedeić: Ko o čemu, Saković o poštenju

Ismet Dedeić (Foto: Arhiva)

Direktor Zavoda za planjiranje, projektovanje i razvoj Brčko distrikta BiH Ismet Dedeić uputio je danas “reagovanje na saopštenje koje obiluje gomilom neistina kojima je Šemso Saković, pod firmom SBB Brčko, pokušao demantovati činjenice koje sam iznio u emisiji “Otvoreni studio” Radio-televizije HIT”. Prenosimo u cijelosti, bez ikakvih izmjena.

  • Saković tvrdi da je SBB Brčko prvi put učestvovala na lokalnim izborima u Brčko distriktu BiH 2012. godine sa jedinstvenom listom koju su sačinjavali kandidati SBB-a, A-SDA, Brčanske demokratske inicijative i Bošnjačke seljačke stranke. 

Tako on, predstavljajući se kao tobožnji veliki borac za istinu, već u prvom navodu iznosi totalnu neistinu i dezinformaciju. Naime, na lokalnim izborima 2012. godine SBB Brčko nije učestvovala sa jedinstvenom listom sačinjenom od više stranaka, kako on tvrdi, činjenica je, da je to bila isključivo lista  SBB-a  u koju sam ja kao njen tadašnji predsjednik uvrstio i neke članove pomenutih stranaka, koje kao samostalne učesnice na prethodnim izborima 2008. godine, nisu prešle  izborni cenzus. Cilj je bio da se izbjegne ponovno uzaludno rasipanje glasova manjih stranaka, što se pokazalo sasvim  opravdanim, pa je zabilježen veliki izborni uspjeh koji nikada više nije ponovljen. 

Bježeći od argumenata koje sam  u pomenutoj emisiji jasno naveo, a pribjegavajući manipulativnoj zamjeni teza, Saković pominje kako na izborima 2012. godine  “Dedeić nije ni bio na listi, jer mu je u to vrijeme trajala zabrana pristupa javnim institucijama u Brčko distriktu BiH izrečena od strane Supervizora.”

Tako on ponovo “demantuje i opovrgava” čisto ništa, jer nikada nisam ni pomenuo da sam bio na listi na tim izborima, već samo da sam bio kreataor izuzetno uspješne liste.  U istom maniru i ničim izazvan, Saković me pokušava ocrniti odavno izhanđalom kvalifikacijom da u to vrijeme nisam bio na listi zbog “zabrane pristupa javnim institucijama izrečene od Supervizora. ” Dakako, on me time samo afirmiše kao javnosti dobro poznatu žrtvu montiranog kaznenog naloga Supervizora Rafija Gregoriana i brčanskog kriminalnog klana – sramnog akta čije navode Tužilaštvo nije moglo potvrditi uprkos maratonskoj istrazi i pritiscima Gergoriana, da bi kasnije drugi supervizor ukinuo pomenutu kaznu, te u potpunosti sprao ljagu s mog imena, a dijelom i sa ukupnog mandata supervizije u Distriktu.

Međutim, kad već Saković toliko boluje od “moralisanja”, mora se podsjetiti da ništa neće moći sprati ljagu sa njega koji je, okoristivši se funkcijom poslanika u ranijem mandatu, nezakonito otimao narodne i budžetske pare za sopstvenu firmu, te po osnovu kršenja Zakona o sukoba interesa odlukom Supervizora izbačen iz Skupštine Distrikta.

Tragikomičan je i samokompromitujući  i Sakovićev komentar mog navoda u emisiji da je u vrijeme dok sam ja bio na čelu SBB-a tu stranku “svako htio” kao koalicionog partnera, a da je sada pod Sakovićevim okriljem ista stranka od svih odbačena. 

Elem, prema Sakovićevoj tvrdnji, to “nedvosmisleno”  govori da je gospodin Dedeić bio i ostao poželjan partner nekim uticajnim članovima brčanskih političkih subjekata koji baštine isti vrijednosni sistem, odnosno imaju iste motive za bavljenje politikom,  a u tim motivima, na žalost, niti je bilo niti ima interesa građana”.

Ovom svojom poslovičnom demagoškom kuknjavom “u interesu građana”, Saković ponajviše pokušava da vrijeđa zdrav razum i friško pamćenje samih tih građana. Oni dobro znaju da je on u prošlom – doskorašnjem poslaničkom mandatu bio agilni pripadnik vladajuće većine koja je i sada u istom političkom sastavu. Kao da se građani, nakon ovih nebuloza, neće zapitati – kako je moguće da su ti isti politički subjekti bili posvećeni interesima građana koliko juče, dok je Saković pripadao toj strukturi, a danas kad su ga odbacili isti ti naprasno postaju “nenarodna vlast”?

Nećemo se posebno baviti time da Saković i dalje najponiznije umoljava da ga dojučerašnji “nenarodni elementi” vrate nazad, u većinu, ali nemoguće je zaobići suštinsku činjenicu da je glavni razlog svemu tome – i odbačenosti i preklinjanjima – opštepoznata Sakovićeva neutoljiva glad za privilegijama.  

Znaju građani jako dobro da je cijela Sakovićeva karijera zasnovana na demagoškom prolijevanju “gorkih suza” zbog tobožnjih teškoća građana, te na prelijevanju  para tih istih oplakanih građana u privatne svrhe. 

Znaju oni itekako da Sakovića, do juče njemu mili a danas omraženi brčanski politički subjekti, nisu htjeli da ponovo uzmu u vlast zbog njegovih megalomanskih zahtjeva da, na primjer, za svoje firme obezbijedi dugogodišnju privilegiju u vidu javnog ovlaštenja za kontrolu tehničkih pregleda, što će upravo građane koštati nekoliko miliona KM.

Neće ga više za partnera zbog monopolskih prohtjeva oko poslova horizontalne saobraćajne singnalizacije. Ne može više da prolazi iz aviona vidljiva  Sakovićeva taktika da dopodne žestoko napada izvještaj JP Putevi a popodne, pošto mu pristanu na povećanje cijena usluga, isti taj izvještaj vatreno veliča.

Neće ga više u vlast i zbog toga što je uticao na dodjelu granta nevladinoj organizaciji koja je na taj način parama građana napravila hangar za Sakovićev privatni avion.

Neće ga ni zbog činjenice da čim okrene leđa od tih predstavnika vlasti , iste ogovara i ponižava.

I što je zbog svih tih hangara, kamiona, aviona, …  kao “vitalnih interesa” građana Distrikta, ona slavna narodna izreka u Brčkom dobila novu formulaciju, pa glasi: Ko o čemu, … Saković o poštenju!